Šri Lanka se danas smatra mirnim turističkim rajem s prekrasnim plažama i nasmijanim stanovnicima, ali koliko je to stvarno točno?

Šri Lanka je zemlja raznolike kulturne i religijske baštine, koja je proživjela nekoliko sukoba u proteklih pet desetljeća, potaknutih nacionalizmom, ekonomskom politikom i religijskim utjecajima. Najgori od tih sukoba nedvojbeno je bio građanski rat koji je započeo 1983. i trajao više od 25 godina. Bio je to pretežno etnički sukob, u kojem su se šrilankanski Tamili borili za neovisnu državu protiv vlade kojom su dominirali Sinhalezi, ali ovaj građanski rat je uključivao i važnu religijsku komponentu. Tamili su pretežno hinduisti i muslimani, dok su Sinhalezi, koji čine većinu stanovništva Šri Lanke, budisti, pa je tako budizam glavna religija, ali islam, kršćanstvo i hinduizam također imaju značajan utjecaj i brojne sljedbenike.

Uzrok ovih sukoba seže u 1950-e godine, kada je tadašnji premijer Solomon W. R. D. Bandaranaike uveo zakon popularno poznat kao Sinhala Only Act, koji je umjesto engleskog jezika uveo sinhaleški kao jedini službeni jezik tadašnjeg Cejlona, a tamilski je potpuno isključio. Te mjere su bile dio političke kampanje usmjerene na promicanje sinhalske budističke kulture i davanje moći sinhalskoj zajednici. Tamili su to vidjeli kao napad na tamilsku kulturu i osnovna ljudska prava i počeli su stvarati otpor, da bi 1980-ih pod vodstvom Velupillaija Prabhakarana i njegovog popularnog pokreta „Liberation Tigers of Tamil Eelam“ (LTTE) situacija potpuno eskalirala. Tako su počeli ratni sukobi koji su se pretvorili u krvoproliće i uzeli brojne ljudske živote.

Građanski rat završio je 2009. pod režimom Mahinde Rajapakse, čiji je cilj „spašavanja zemlje od terorizma“ podržavala većina budista, ali i vođa religijskih manjina. Ali i nakon završetka građanskog rata 2009. godine su se nastavili etno-religijski sukobi u Šri Lanki, a mnogi tamilski civili su izgubili živote i redovito su bili protjerivani, pritvarani, mučeni i silovani. Zadnji sukobi su bili bombaški napadi točno na Uskrs 2019. godine, u kojima je ubijeno gotovo 300 ljudi. 

U biti ovi etnički i vjerski sukobi nikada nisu istinski prevladani, a razlog je religijska nadmoć budizma, s posebnim naglaskom na sinhaleški budistički nacionalizam. Od 2005. godine obitelj Rajapaksa na sve moguće načine i uz primjenu sile koristi razne budističke skupine kako bi zadržala kontrolu nad zemljom što je u totalnoj suprotnosti s učenjima budizma kao i svih drugih religija, koje se temelje na stvaranju jedinstva, mira, pomirenja i sklada. 

U Šri Lanki sve religijske skupine imaju performativan i površan pristup religiji, čija učenja i načela u praksi nitko ne živi, religija se koristi za mržnju i sukobe, a ne za promicanje mira i suživota. U nekim dijelovima Šri Lanke redovnici provode budizam putem nasilja i prisile, što poriče načela budističke Dhamme (učenje o četiri plemenite istine), a miroljubivost budističke filozofije zamijenjena je religioznim nasiljem. Ni vođe ostalih religijskih skupina se ne bave problemima zemlje, uzrocima siromaštva ili ekstremističkim tendencijama unutar vlastite religijske skupine. 

Ono što Šri Lanki pod hitno treba je promjena paradigme u svim religijama prema jedinstvu i harmoniji. Potreban je duboki proces pomirenja, koji mora doći od vođa svih religijskih skupina, koje se moraju posvetiti religijskom pluralizmu i konačno okončati religijsku isključivost. 

Priznavanje samo vlastite religije kao jedine prave stoji na putu istinskog međureligijskog dijaloga, koji je neophodan za zacjeljivanje rana i stvaranje temelja za miran suživot. Bez istinskog međureligijskog dijaloga sukobi će se nastaviti i u budućnosti, a dio dijaloga svakako mora biti i davanje prostora za unutarnje ozdravljenje ljudima koji su već postali žrtve vjerskih sukoba. Glavni cilj svih stanovnika Šri Lanke mora biti miran suživot svih religija, a to je jedino moguće edukacijom i ispravnim obrazovnim procesom. 

Mržnja se osjeti u zraku, a agresija se može primijetiti na svakom koraku, daleko je to od raja. Šri Lanka neupitno ima svoje prirodne ljepote i znamenitosti, ali koja zemlja ih nema? Je li itko od vas ikada bio u nekoj zemlji bez prirodnih ljepota? Ali ljepota jedne zemlje se ne ogleda u njezinim prirodnim ljepotama i znamenitostima nego u njezinom stanovništvu, njihovim osmjesima, pozitivnoj energiji i ljubavi koju pružaju svima koji im dođu u goste. Šri Lanka je nažalost milijunima godina udaljena od toga!

Zašto putovati na Šri Lanku?

Šri Lanka je zemlja pješčanih plaža, bogatih čajnih plantaža, drevnih hramova i uzbudljivih safarija.

Pješčane plaže

Šri Lanka je poznata po svojim nevjerojatnim plažama, koje se protežu uzduž cijele obale. Plaže poput Unawatune, Bentote i Mirisse nude kristalno čisto more, zlatni pijesak i šarmantne primorske gradiće gdje možemo uživati u svježim plodovima mora i zalascima sunca.

Čajne plantaže

Središnji dio Šri Lanke prekriven je bujnim zelenim čajnim plantažama koje se protežu na brdovitom terenu. Gradovi poput Nuwara Eliye i Ella pružaju spektakularne poglede na planine, slapove i doline, a posjet ovim regijama prilika je za kušanje cejlonskog čaja, po kojem je Šri Lanka poznata diljem svijeta. Putovanje vlakom kroz ove planinske predjele jedno je od najljepših iskustava koje ova zemlja nudi.

Avanturistički duh

Šri Lanka je destinacija koja nudi obilje avantura za ljubitelje aktivnosti na otvorenom. Adamov vrh, sveta planina visoka 2243 metra, jedno je od najpoznatijih mjesta za planinarenje, a uspon na vrh nudi spektakularan izlazak sunca. Surfanje u Arugam Bayu, rafting na rijeci Kithulgala i istraživanje šuma i vodopada u nacionalnim parkovima pružaju priliku za nezaboravne doživljaje.

Bioraznolikost i divljina

Za ljubitelje prirode, Šri Lanka je raj za istraživanje divljih životinja. Nacionalni parkovi kao što su Yala, Udawalawe i Wilpattu dom su impresivnih vrsta poput slonova, leoparda, medvjeda, krokodila i mnogih drugih. Osim toga, na Šri Lanki se mogu promatrati kitovi, osobito u regiji oko Mirisse.

Što nam je potrebno za putovanje u Šri Lanku?