Na današnji dan prije točno 6 godina je krenulo naše troipoltjedno putovanje za Aziju, točnije Hong Kong i Tajland. Sva moja putovanja su meni genijalna, naravno pa ja ih i organiziram, ali ovo je definitivno bilo jedno od najljepših i najboljih putovanja ikada, i to iz vise razloga. Pored toga sto sam veliki obožavatelj Azije u svakom pogledu, sestra je izrazila zelju da njena svadba bude u Tajlandu, a ne može se reci da nije imala alternativa . Htjela je svadbu u Tajlandu i dobila je svadbu u Tajlandu i nešto se ne mogu sjetiti da se netko bas bunio zbog toga. Neki ljudi jednostavno dobiju sve sto požele .
Mi smo točno na današnji dan krenule iz zračne luke u Zürichu i prije polijetanja smo objedovale u kineskom restoranu u zračnoj luci, u kojem je radila presimpatična djevojka iz Hong Konga, koja je toliko bila oduševljena našim putovanjem u njenu domovinu da je svaki slobodni trenutak provela pridajući s nama i dajući nam insider tips (koji su za putnike zlata vrijedni). Nama insider tips nisu trebali jer je moj zet u tom trenutku već 10 god. živio u Hong Kongu, a sestra već 2 god., ali smo upijali svaku njenu riječ i nismo joj htjele pokvariti tu euforiju, koja mi se u nekom trenutku činila većom i od naše. Ja sam se za vrijeme njene price osjećala kao da sam već stigla u Hong Kong i odmah sam i sat pomjerila na njihovo vrijeme. Do danas sam uvjerena da je to bio trik zbog kojeg sam bila jedina koja nije imala jetlag.
Ja danas emocionalno opet prolazim sve ono sto sam prošla na današnji dan prije 6 god., sjećanja su ove godine intenzivnija nego proteklih 5, iz razloga sto ove godine zivim samo od sjećanja, s obzirom na to da mi je uskraćeno ono sto najviše volim i najbolje znam raditi .
Nakon 14 sati fenomenalnog leta smo sletjele u zračnu luku u Hong Kongu, na kojoj nas je čekala moja, vidno uzbuđena i presretna, sestra. I sada mi trnci prolaze kroz tijelo…
Mi smo bili prvi gosti iz Europe, ali s početkom slavlja nismo čekali ostale, koji su nekoliko dana kasnije lagano pristizali, neki za Hong Kong, a neki za Tajland. Mi Balkanci smo poznati po tome da danima slavimo vjenčanja, ali moja sestra je, sigurna sam, postidila i one najizdržljivije, a ja nikako ne znam na koga je .
Proveli smo 11 fantastičnih i jako intenzivnih dana u Hong Kongu, upoznale genijalne ljude iz cijelog svijeta, od kojih su nam se neki pridružili i na slavlju u Tajlandu. Mi Balkanci smo, osim po maratonskim proslavama vjenčanja, poznati i po tome da nas se daleko čuje, pa smo tako vise puta Zdena, sestra i ja kad bismo bile same i pričale hrvatski, privukle naše ljude, koji su nam bez ustručavanja prilazili. Zadovoljstvo je, podrazumijeva se, bilo obostrano osim u slučaju pilota Marka iz Karlovca, koji nam se u 15-ak min. uspio požaliti na cijeli svijet i sve grozote njegovog života u Discovery Bay, najelitnijem dijelu Hong Konga. Bilo mi ga bas zao , valjda mu je bas trebalo izjadati se na materinskom jeziku i eto ostade mi Marko u sjećanju, bas se pitam kako mu je danas, sad ovo s coronom.
Ostatak smo proveli u Tajlandu, na Phuketu i u Bangkoku s puno dragih ljudi, a posebna sreća za mene je bio dolazak moje najbolje prijateljice iz Düsseldorfa . Znaš ono kad ti sve ide u životu, e tako sam se osjećala. Sestrina djevojačka večer je bila jedna od najboljih fešti ikada, svadba je bila kao iz snova, ne može se usporediti niti s jednom drugom na kojoj sam bila, a pored 13 nacionalnosti bilo je i Hrvata na svadbi, taman nas 5 (uključujući i moju sestru) i potrudili smo se da ne fali nas stari običaj prebacivanja jabuke , jabuku nikada nismo pronašli. A nije smjela izostati ni „Croatio iz duše te jubin“…
Malo toga bih u životu ponovila jer jednostavno ne želim gubiti vrijeme na nešto već viđeno i doživljeno, uvijek želim nešto novo… ali ovo putovanje bih odmah ponovila.
Previse je emocija, nostalgije i tuge danas u meni, a posto si tugu ne mogu ublažiti, mogu si ju uljepšati, pa sam si ta tri i pol tjedna sažela u tri i pol minute jednog video zapisa .