Filipini su zemlja izuzetnih prirodnih ljepota, zadivljujućih krajolika, bijelih pješčanih plaža i bogate biološke raznolikosti. I unatoč svim ovim ljepotama i velikom bogatstvu prirodnih resursa u Filipinima je siromaštvo jako rašireno, a zemlja se suočava sa složenim izazovima koji pridonose trajnom siromaštvu. Za smanjenje siromaštva i promicanje održivog gospodarskog razvoja potrebne su sveobuhvatne reforme u područjima upravljanja, ekonomske politike, obrazovanja i infrastrukture, što Filipincima nikako ne polazi za rukom. Kako bismo shvatili ovaj fenomen, bitno je razumjeti filipinski mentalitet, koji je proizvod duge i složene povijesti oblikovane i kolonijalnom vladavinom i diktaturom Ferdinanda Marcosa.

Filipinski mentalitet

Kolonijalna vladavina i diktatura Ferdinanda Marcosa su na različite načine oblikovali vrijednosti, stavove i kolektivnu svijest Filipinaca. Kolonijalna prošlost donijela je duboke društvene i kulturološke promjene, dok je diktatura uvela eru političke represije i lošeg gospodarskog upravljanja. Obje faze ostavile su trajan trag na mentalitet filipinskog stanovništva. 

Filipini imaju dugu povijest kolonizacije koja je imala dubok utjecaj na mentalitet i kulturološki identitet zemlje. Od španjolske kolonijalne vladavine (1565.-1898.) do američke okupacije (1898.-1946.) i kratke japanske okupacije tijekom Drugog svjetskog rata (1942.-1945.), zemlja je doživjela značajne društvene, ekonomske i političke promjene. Ta je kolonijalna prošlost na mnogo načina oblikovala filipinski mentalitet.

Španjolska kolonijalna vladavina, koja je trajala više od 300 godina, duboko je utjecala na Filipine, osobito uvođenjem katolicizma, koji i danas igra središnju ulogu u životima mnogih Filipinaca, i Filipini su do danas jedina većinski kršćanska zemlja u Aziji. Španjolci su uspostavili sustav sličan feudalnom u kojem su vlasništvo nad zemljom i moć bili koncentrirani u rukama nekoliko bogatih obitelji i na taj način su uspostavili jaki hijerarhijski društveni sustav koji je učvrstio društvene nejednakosti i stvorio kulturu klijentelizma. Te su strukture dovele do dubokog društvenog raslojavanja koje se zadržalo i nakon osamostaljenja Filipina.

Amerikanci su u svom kolonijalnom razdoblju uveli obrazovanje, demokraciju i zapadne vrijednosti, što je u neku ruku dovelo do amerikanizacije filipinske kulture. Engleski jezik je postao široko rasprostranjen, a obrazovni sustav je moderniziran. Unatoč ovim pozitivnim aspektima, američka vladavina donijela je i kulturu konzumiranja, američke filmove, glazbu i ostale proizvode koji su bili dobro prihvaćeni i utjecali su na stil života i sklonosti Filipinaca, a taj nezdrav način života i konzumiranja se primijeti na svakom koraku.

Kratka, ali brutalna japanska okupacija tijekom Drugog svjetskog rata također je ostavila traga na filipinskom mentalitetu. Rat i okupacija su ojačali kolektivnu svijest o otporu i volji za preživljavanjem. Ovo razdoblje stradanja i borbe protiv okrutnog okupatora povećalo je nacionalno jedinstvo i ponos.

Za vrijeme diktature Ferdinanda Marcosa (1965.-1986.), Filipini su doživjeli doba intenzivne političke represije. Uvedeno je vojno stanje, kritičari režima, aktivisti i novinari su proganjani, zatvarani ili čak ubijani, a sloboda govora bila je ograničena, što je stvorilo atmosferu straha i nepovjerenja među stanovništvom. Ovo razdoblje straha i potlačenosti dovelo je do kulture šutnje i prilagođavanja, budući da se nitko nije htio isticati zbog straha od represije. Marcosova diktatura bila je poznata po raširenoj korupciji i lošem gospodarskom upravljanju, a sustavna zlouporaba javnih sredstava i bogaćenje malobrojne elite doveli su do dubokog skepticizma i nepovjerenja filipinskog naroda u političke vođe i institucije. Mnogi Filipinci živjeli su u ekstremnom siromaštvu, dok se malobrojna elita bogatila i te ekonomske nejednakosti dovele su do dubokog osjećaja rezignacije i nemoći među siromašnima što je stvorilo kulturu improvizacije i preživljavanja unutar korumpiranog sustava. Unatoč represivnim mjerama, otpor prema Marcosovom režimu je rastao, što je 1986. godine kulminiralo u „People Power Revolution“, miroljubivi masovni pokret, koji je doveo do svrgavanja Marcosa i pokazao snažan duh zajednice i želju Filipinaca za slobodom i demokracijom. Ova revolucija kao simbol sposobnosti Filipinaca da se suprotstave nepravdi je ojačala kolektivnu svijest i ponos nacije.
Integracija iskustava kolonijalizma i diktature stvorila je dvojnost identiteta Filipinaca, koja se najbolje očituje u duboko ukorijenjenom nepovjerenju prema autoritetima i istovremenom snažnom duhu zajednice i sposobnosti biti otporan i izdržljiv.

Ja osobno mislim da je upravo ovo vrijeme diktature bilo ključno za stvaranje mentaliteta koji se ne zna suočiti s izazovima za suzbijanje siromaštva jer diktature najučinkovitije djeluju na kolektivnu svijest ljudi, društvene strukture i ponašanje pojedinaca. U takvim sustavima ljudi žive u stalnom strahu od nadzora države, tajna policija i doušnici su široko rasprostranjeni, prisiljavajući ljude na oprez u onome što govore i rade, ljudi moraju sami sebe cenzurirati iz straha od odmazde. Kritičko mišljenje, razvijanje vlastitih ideja kao ni razmjena mišljenja i ideja u diktaturama ne postoji tako da se ljudi prilagođavaju očekivanjima i propisima sustava što dovodi do prihvaćanja pa čak i potpore režimu. Ljudi počnu vjerovati da je država za sve odgovorna i da je dužna rješavati sve njihove probleme, a ta mustra ponašanja se ne mijenja ni nakon izlaska iz diktature. Diktature su sustavi koji najviše razvijaju individualistička društva, rascjepkavajući zajednice kroz stvaranje nepovjerenja pa čak i među prijateljima i članovima obitelji, a to nepovjerenje nagriza društveno tkivo i izolira pojedince jedne od drugih. 

Država koristi propagandu kako bi indoktrinirala stanovništvo i širila svoju ideologiju pa tako koristi škole, medije i javna događanja za jačanje poruka režima. Kroz kontrolu informacija diktatura direktno manipulira percepcijom stvarnosti što dovodi do iskrivljenog pogleda na svijet i vlastitu situaciju. Evo jednog primjera iz jednog zanimljivog razgovora s presimpatičnim dečkom na otoku Borocay, koji mi je objašnjavao kako su Kinezi najveći investitori na otoku, ali kako oni nemaju managerske sposobnosti pa zapošljavaju Filipince na managerske pozicije jer su oni puno bolji manageri od Kineza.

Poremećaj percepcije stvarnosti kao i iskrivljeni pogled na svijet, a pogotovo na vlastitu situaciju, nisu niti malo bezazleni. Diktature ostavljaju duboke i dugoročne ožiljke i traume, kojih se teško riješiti i zbog kojih je i nakon svrgavanja diktature teško uspostaviti stabilne demokratske strukture, a mentalitet konformizma i nepovjerenja sprječava demokratske procese i razvoj otvorenog građanskog društva. Filipini su najbolji primjer toga, zamislite da su Filipinci nakon svrgavanja diktatora Ferdinanda Marcosa s vlasti 1986. god. i protjerivanja cijele obitelji u progonstvo na Havaje, opet 2022. godine izabrali njegovog sina Ferdinanda „Bongbong“ Marcosa Jr. za predsjednika. Filipini, NAŽALOST, nikada neće izići iz siromaštva, zemlja je prelijepa, ali ljepota isto kao i kod ljudi, nije dovoljna za uspjeh.

Zašto putovati na Filipine?

Putovanje na Filipine je prilika za otkrivanje jedne od najfascinantnijih destinacija u jugoistočnoj Aziji. Ova otočna država s više od 7,000 otoka pruža beskonačne mogućnosti za istraživanje, od prekrasnih plaža preko bogate povijesti do živopisne kulture.

Rajske plaže i kristalno čisto more

Filipini su svjetski poznati po svojim predivnim plažama koje ostavljaju bez daha. Boracay, otok s jednom od najljepših plaža na svijetu, je više puta proglašavan najljepšim otokom svijeta i idealan je za opuštanje. Palawan, često nazivan „posljednjim rajem na zemlji“, nudi spektakularne krajolike sa stjenovitim formacijama, lagunama i skrivenim plažama. Otok Siargao je raj za surfere, poznat po savršenim valovima i autentičnoj otočkoj atmosferi. Svaki od ovih otoka pruža jedinstven doživljaj, s rajskim plažama i mirnim morem, idealnim za snorklanje, ronjenje i istraživanje podvodnog svijeta.

Bogata prirodna čuda

Osim plaža, Filipini se mogu pohvaliti i raznolikim prirodnim čudima kao što su rižine terase u Banaueu stare više od 2.000 godina, a često se nazivaju i „osmo svjetsko čudo“ i svjedočanstvo su ljudske upornosti i genijalnosti. Chocolate Hills na Boholu, neobična geološka formacija od više stotina brežuljaka koji mijenjaju boju ovisno o sezoni, oduševljavaju posjetitelje svojom jedinstvenošću. Tu su i vulkani poput Mayona, jednog od najaktivnijih i najljepših vulkana na svijetu, kao i podzemna rijeka Puerto Princesa, svjetska baština UNESCO-a, koja pruža jedinstvenu priliku za istraživanje špilja i podzemnih kanala.

Raj za ljubitelje ronjenja

Filipini su svjetska destinacija za ronioce, s brojnim lokacijama koje nude spektakularan podvodni svijet. Koraljni grebeni u Tubbatahi prirodnom parku jedan su od najbogatijih morskih ekosustava na svijetu i privlače ronioce iz cijelog svijeta. Apo Reef, najveći koraljni greben u Filipinima, nudi izvrsne uvjete za ronjenje s bogatim morskim životom, uključujući morske kornjače, raže i raznobojne koralje. Ovdje možete istraživati brojne olupine brodova iz Drugog svjetskog rata, posebno na otoku Coron, što daje jedinstvenu povijesnu dimenziju ronilačkom iskustvu.

Kultura i povijest

Filipini imaju bogatu i raznoliku kulturnu baštinu koja kombinira domaće tradicije s utjecajima Španjolske, SAD-a i susjednih azijskih zemalja. Kolonijalna arhitektura, poput tvrđava, crkvi i starih španjolskih kuća u Manili i Vigan Cityju, priča priču o kolonijalnom naslijeđu zemlje. Festivalske proslave, poznate kao „fieste“, dio su filipinske svakodnevice. Sinulog na Cebu, Ati-Atihan na Aklan i Pahiyas u Lucbanu samo su neki od poznatih festivala gdje se može doživjeti energija filipinske kulture kroz plesove, glazbu i šarene povorke.

Što nam je potrebno za putovanje u Filipine?