Megacity

Toliko se priča i misterija vrti oko „grada od zlata“ da je teško povjerovati da on stvarno postoji. Grad apsolutnih superlativa, u kojemu sve mora biti još malo bolje, malo veće, brže i skuplje nego bilo gdje drugdje!!! A to sve još nije ni tako staro, tek je 1960-ih i 70-ih grad postao Megacity kojeg danas poznajemo.

Nedavno je na usću Dubai Creek-a postojala mala kolonija od ribara i skupljača perli. Skupljanje perli je bila glavna industrija sve dok se luka u Dubaiju nije razvila u jednu od najvažnijih luka u ovom zaljevu u 20. stoljeću. A onda je 1966. godine pronađena nafta i od tada u Dubaiju vise ništa nije isto. Naftna industrija se razvila nenormalnom brzinom i tako je Dubai gotovo preko noći postao bogat. Nije to više neplodna pustinja, danas je Dubai jedinstvena, blistava meka blagostanja. Poznajemo ga kao blistavi biser u Perzijskom zaljevu sa sve višim neboderima, umjetnim otocima i najekskluzivnijim shopping centrima. Bogat i egzotičan!! Nagon za luksuzom je u Dubaiju sveprisutan, gdje god se okrenete sve svijetli i blješti. Već kad sletite u zračnu luku osjećate se preplavljeni luksuzom i skupocjenim dizajnom. Ono sto je u ostatku svijeta „najbolje“ u Dubaiju je samo dovoljno dobro, sve mora biti veće, brže, ljepše, novije i skuplje, morate voziti najnoviji automobil, izgraditi najviši toranj i najveći umjetni otok … Ovo je doista grad superlativa! U Dubaiju se vrlo rado ističe i pokazuje što se ima i koliko se ima, ali to je dio arapskog mentaliteta, njih taj luksuz oduševljava, svi bi htjeli biti dio toga. 

S druge strane Dubai je jako religiozan grad u kojem prevladava Islam, a ostale religije su u manjini, ali ovdje je bitno naglasiti da je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima dozvoljeno prakticiranje svih religija i postoje sve ostale vjerske ustanove. Šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan, prvi predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata je dozvolio prakticiranje svih religija. Islam se prakticira otvoreno i javno, tako se učenje hodže čuje posvuda u gradu. Konzumiranje alkohola na javnima mjestima je potpuno zabranjeno isto kao i bilo kakvo iskazivanje nježnosti. Za vrijeme Ramazana je zabranjeno jesti i piti na javnim mjestima. Što se tiče odijevanja, to je nekako u Dubaiju posebna priča. Iako se od turista traži da prekriju ramena i koljena (pogotovo žene), jako puno turista se toga ne pridržava, a ja ne razumijem zašto je uopće teško respektirati druge i drugačije? Danas imamo svega više nego respekta. Pa ako sam se već odlučila ići u Dubai, onda je sasvim logično da ću se, ne samo ponašati u skladu s kulturom u koju idem, nego i respektirati tu kulturu i te ljude koji su me ugostili. Ako su oni u stanju respektirati mene kao gosta i ponuditi mi slaninu za doručak, 30 vrsta pive u svim barovima i restoranima u hotelu, sve vrste vina, viskija, koktela…Zašto je meni teško respektirati njih u njihovoj kući??? Primijetila sam da su Emirati puno tolerantniji od mene po tom pitanju.

U zadnje vrijeme u svijetu vlada sve veće nepovjerenje prema islamskim zemljama, na radiju, TV-u, internetu, na svakom mediju stalno slušamo neke horor priče. Baš se primijeti da u Dubaiju turistima pokušavaju ukloniti svaki strah od Islama, koji se trenutačno u svijetu sve vise potiče. Ujedinjeni Arapski Emirati se IZRIČITO distanciraju od svih nemira povezanih s Islamom. Njihov ministar vanjskih poslova Šeik Abdullah bin Zayed Al Nahyan je prisustvovao povorci za žrtve Charlie Hebdo. Oni ne žele da ih se povezuje i poistovjećuje s teroristima niti da ih se stavlja u isti koš s bilo kim tko vjeru prakticira kroz agresiju, i jako se bore protiv toga. Dubai je kozmopolitanski grad, potpuno otvoren prema cijelom svijetu i Islam je sastavni dio Dubaija i to ga čini toliko posebnim i egzotičnim. Nevjerojatan je taj spoj modernog i tradicionalnog, do posjeta Dubaiju sam mislila da je nemoguć, ali upravo je to ono što toliko fascinira.

Bitno je naglasiti da su u Dubaiju oko 85% od kompletnog stanovništva doseljenici, koji imaju veliki učinak u gospodarskom razvoju. Iako je grad postao bogat kroz naftu, danas je turizam glavna grana gospodarstva i donosi najveće prihode.

Upravo je multikulturalnost ta koja Dubai diže na jednu višu razinu i svrstava ga među najomiljenije gradove za život!!! Ja osobno obožavam multikulturalnost, obožavam biti okružena ljudima iz različitih kultura, slušati puno stranih jezika oko sebe, svaki dan upoznavati ljude iz raznih krajeva svijeta i razmjenjivati informacije. Ja se uopće više ne mogu zamisliti živjeti u gradu u kojem svi pričaju isti jezik i dolaze iz iste kulture. Multikulturalnost obogaćuje, ali i educira!! 

Ljudi u Dubaju su izuzetno ljubazni, gostoljubivi, spremni pomoći, jako otvoreni i komunikativni, bez ustručavanja vam prilaze i započinju razgovor, postavljaju vam pitanja i pokazuju interes za vašu priču. Doslovno se trude skinuti vam zvijezde s neba pa im nije teško pripremiti vam tursku kavu za doručak u hotelu.

Počeci nastajanja UAE-a

Počeci nastajanja Abu Dhabija kao osnivača UAE -a su usko povezani sa širenjem Islama na arapski poluotok. Njegov razvoj započeo je u 7. stoljeću u sadašnjoj Saudijskoj Arabiji kada je profet Muhamed primio Kuran, a učenje Islama se počelo širiti od Mekke i Medine na okolna područja koja su bila naseljena Nomadima zbog pustinjske klime. Od 16. stoljeća se na ovom području smjenjuju vladavine Osmana, Portugalaca i Britanaca, koji se 8 godina nakon pronalaska nafte i početka brzog gospodarskog rasta povlače s ovih prostora, a tri godine kasnije se vladari Abu Dhabija i Dubaija odlučuju na ujedinjenje s još 4 Emirata: Ajman, Sharjah, Fujairah i Umm al-Qaiwain u uniju, a 1972. se i Ras Al Khaimah pridružuje Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan je postao predsjednik, a Abu Dhabi glavni grad i tada počinje nevjerojatan razvoj ovog područja, izrada infrastrukture, cesta, bolnica i škola.

Šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan i njegova obitelj su živjeli kao Beduini u pustinji. S njim i njegovom vladavinom počinje novo doba razvoja Emirata, a ovdje ga se zove „otac Nacije“. Bio je kozmopolitanski otvoren ka cijelom svijetu. Dopustio je privatne neovisne medije i tolerirao prakticiranje svih drugih religija. Zbog svog liberalnog stila vladanja nije bio omiljen u konzervativnom arapskom svijetu, ali je Ujedinjenim Arapskim Emiratima osigurao eksplozivan rast, visoki prosperitet i blagostanje. Umro je 2004. godine u 86. godini života, a naslijedio ga je njegov najstariji sin Šeik Chalifa bin Zayid Al Nahyan.

Abu Dhabi je najveći i najbogatiji Emirat, Šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan nije zadržao novac od izvoza nafte za sebe nego je podijelio i na ostalih 6 Emirata, a svoje bogatstvo je podijelio sa svojim narodom. Za Dubai se kaže da je grad milijunaša, a Abu Dhabi je grad milijardera, od oko 2.5 milijuna stanovnika 250 000 su starosjeditelji. Šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan je najviše ulagao u obrazovanje, izgradio je fantastične obrazovne ustanove, a svima koji se žele školovati u inozemstvu država plaća školovanje, gdje god žele. Zdravstveno osiguranje je svima besplatno i svima koji se, iz bilo kojeg razloga, moraju liječiti u inozemstvu, je sve plaćeno, od avionske karte PRVE klase, preko najskupljeg hotela do najskupljih i najboljih liječnika. Svaki državljanin Ujedinjenih Arapskih Emirata čim se vjenča dobije od države kuću na dva kata plus 20 000 € za namještanje. Svakom stanovniku je osiguran posao. U slučaju da se netko od starosjeditelja zaduži kreditima koje ne mogu vraćati, vladajuća obitelj vrati kredite za njih. Šeik Zayed bin Sultan Al Nahyan je bio veliki obožavatelj životinja i borac protiv istrebljenja rijetkih sorti, nacionalna ptica u Abu Dhabiju je orao, orlovi imaju svoju kliniku od 5 zvjezdica za liječenje.

Što je mene najvise oduševilo u Emiratima?? 

USPJEH!!! 

Odnosno temelji toga uspjeha i način na koji se došlo do njega. Kako su Beduini uspjeli stvoriti jedan od najbogatijih dijelova naše planete??? Znam da će mnogi sada pomisliti: „Pa lako im je kad su im pronašli naftu.“. Jako je uobičajen, a primijetila sam u određenim dijelovima svijeta, i omiljen način razmišljanja da je drugom uvijek sve lakše. Ali taj način razmišljanja nas neće dovesti tamo gdje bismo htjeli biti, samo će nam dati odgovor zašto smo tamo gdje jesmo. Nigerija, koja je bila najveći izvoznik nafte u Africi, je danas jedna od najsiromašnijih i NAJKORUPTNIJIH zemalja svijeta, i ona je izvrstan primjer kako za uspjeh nije dovoljno da vam sve padne s neba.

No vratimo se mi Ujedinjenim Arapskim Emiratima i kako je sve počelo. 

Sve je počelo pronalaskom nafte 1958. u Abu Dhabiju i 1966. u Dubaiju. 95% cjelokupne nafte se nalazilo u najvećem i najbogatijem Emiratu Abu Dhabi i baš je tadašnji vladar Abu Dhabija Šeik Zayid bin Sultan Al Nahyan 1971. godine predložio ujedinjenje svih Emirata. Znači ja sam najbogatiji i najveći, ja imam najviše od sviju i pozivam vas sviju da se udružimo, čak i vas koji nikako nemate naftu, i da s vama dijelim ono što imam. Je li vas to podsjeća na nekoga? Ni mene!!

Šeik Zayid bin Sultan Al Nahyan postao je prvi predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata, Beduin bez ikakve škole, njegovo obrazovanje se sastojalo od religioznih principa Islama i tradicionalnog načina života Beduina. Prvo u što je ulagao je bilo obrazovanje, znao je da jedino obrazovanjem i školovanjem svojih ljudi ima neku šansu pozicionirati tu novonastalu državicu na svjetskom tržištu. I to je doista tako, obrazovanje je prvi uvjet za pokretanje bilo čega. Ujedinjeni Arapski Emirati su se odmah na početku otvorili ka cijelom svijetu i već su tada planirali razvoj svoje zemlje nakon nafte. Uložili su 74,6 milijardi Eura u razvoj nakon nafte s ciljem pripreme zemlje na raznolikosti i fluktuaciju gospodarstva i kidanja ovisnosti o nafti. Najviše su ulagali u turizam i mislim da nisu pogriješili, Dubai posjeti godišnje preko 16 milijuna turista, to je skoro 8 puta vise od broja stanovnika kojeg Dubai ima. Svi mi znamo da za razvoj turizma nisu dovoljni prirodni uvjeti koji padnu s neba, čak nisu niti uvjet, turistima se mora dati jako dobar razlog za doći bilo gdje, a to je moguće samo ako napravite razliku između sebe i ostatka svijeta. I tako je Dubai krenuo pripremati se na vrijeme nakon nafte i razvijati turizam. 1985. je osnovana zrakoplovna kompanija Emirates, isto kao i Jebel Ali Free Zone (JAFZ) slobodna zona trgovanja koja zbog niskih poreza nudi lukrativne poslovne mogućnosti. Brzi razvoj Dubaija se nastavlja projektima kao sto su: Dubai Shopping Festival, proširenje zračne luke, otvaranje Burj al Araba, gradnja Dubai Internet City-ja, gradnja umjetnog otoka The Palm, gradnja Burj Khalife…. 2009. godine se osniva Patrons of the Arts Awards za dodjelu počasnih nagrada osobama i organizacijama koji su doprinijeli razvoju umjetnosti u Dubai-ju (a te nagrade nisu baš male). I tako su se nizali projekti za ptojektom…

Naravno da ja nisam prva koja se oduševila uspjehom Emirata, tako su i drugi došli na ideju konfrontirati Šeika Muhammada bin Raschid Al Maktuma s pitanjima zašto je njima pošlo za rukom nešto što drugima nije, a on je to objasnio u više navrata, a ja ću ovdje biti slobodna pozvati se na njegove riječi.
On za uspjeh Emirata prvenstveno ističe dvije stvari: toleranciju i ulaganje u mlade.

Jedne prilike je o toleranciji rekao:

„Zbog stotina tisuća mrtvih i milijuna izbjeglica u našoj regiji, naučili smo da konfesionalni, ideološki, kulturološki i vjerski fanatizam samo potiče vatru ljutnje, a mi to ne možemo dopustiti u našoj zemlji. Moramo naučiti, podučavati i prakticirati toleranciju, te prenijeti to na našu djecu kroz obrazovanje, kao i kroz naš primjer. Zato smo imenovali državnog ministra za toleranciju. Onda kad se arapski svijet istaknuo kroz TOLERANCIJU i prihvaćanje drugih i drugačijih postali smo vodeća snaga, od Bagdada preko Damaska do Andaluzije i izvan nje bili smo svjetionici znanosti, znanja i civilizacije jer su ljudske vrijednosti osnova naših odnosa sa svim civilizacijama, kulturama i religijama. Tolerancija nije slogan, nego vrijednost koju moramo podržavati i prakticirati. Ona se mora ispreplitati sa strukturama našeg društva kako bi osigurala nasu budućnost i održala napredak koji je postignut.“

Jeste li ikada čuli da još neka država ima ministarstvo tolerancije??? Ja stvarno nikada ranije to nisam cula.

A o ulaganjima u mlade je rekao: „Ignoriranje ambicija mladih ljudi, koji čine više od polovice stanovništva u arapskim zemljama, bi značilo plivati uzvodno. Bez energije i optimizma mladih, društva se ne mogu razvijati. Uzroci napetosti i nereda u našoj regiji, poznati kao „arapsko proljeće“ upravo leže u nemogućnosti mladih da ostvare svoje snove i ambicije. Mi ulažemo u mlade ljude, obrazujemo ih upravo zato što su oni naša budućnost. Vjerujemo da brže stječu i usvajaju znanja jer su odrasli s tehničkim alatima i mogućnostima koje mi u to doba nismo poznavali. Povjeravamo im zemlju kako bismo mogli ući u nova područja rasta i razvoja.“

Glavni cilj UAE-a je stvoriti državu u kojoj će svatko pronaći svoju sreću. Evo kako to objašnjava Šeik Muhammad bin Raschid Al Maktum: „Nismo mi prvi koji govorimo o ulozi vlade u promicanju sreće svojih građana. Čovječanstvo je od početka u potrazi za srećom. Aristotel je opisao državu kao živu cjelinu koja nastoji postići moralnu savršenost i sreću za pojedinca. Ibn Khaldun je bio istog mišljenja. I u deklaraciji neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država stoji da je težnja za srećom pravo svakog pojedinca. Danas Ujedinjeni narodi pozivaju na izmjene kriterija za mjerenje uspjeha vlade pa se tako osim ekonomskih parametara u obzir uzimaju i parametri vezani uz ljudsku sreću i blagostanje. Čak je proglašen i međunarodni dan sreće kako bi se naglasila važnost ove promjene. Ovaj naglasak na sreću je izvediv i potpuno opravdan jer je sreća mjerljiva. Istraživanja pokazuju da su sretni ljudi produktivniji, duže žive i potiču bolji gospodarski razvoj u svojim zajednicama i zemljama. Sreća pojedinca, obitelji i zaposlenika, kao i njihovo zadovoljstvo životom i optimizam vezan za budućnost su od ključne važnosti za naše djelovanje na svim područjima vlasti.“

I na kraju njegov zaključak: „Nadamo se da će i ostali u regiji imati koristi od naše jednostavne formule, a to je: nacionalni razvoj temeljen na središnjim vrijednostima kojeg vode mladi ljudi, s naglaskom na budućnost u kojoj svatko može pronaći sreću.“. Tako su stvorili prekrasno mjesto za sretan život svakog pojedinca, moderno i kozmopolitansko mjesto zadržavši svoju kulturu i prakticiranje svoje religije. Svatko iz ovoga treba izvući svoje zaključke, a ja sam zaključila da su ovo pojmovi koji su ključni za uspjeh Emirata:

— ujedinjenje
— davanje
— dijeljenje
— obrazovanje
— tolerancija
— ulaganje u mlade
— otvaranje ka ostatku svijeta
— humanitarni rad
— poticanje sreće svakog pojedinca

MIslim da ovdje ima puno prostora za sve zemlje učiti od Beduina bez škole i obrazovanja kako se stvara prekrasno, moderno i kozmopolitansko mjesto za sretan život svakog pojedinca. A pogotovo za zemlje u kojima se razdvaja, uzima samo za sebe, političari kradu od vlastitog naroda, narod krade od vlastite države, mrzi, uči djecu mržnji i netoleranciji, zatvara se od ostatka svijeta, rastjeruje mlade, a humanitarni rad i sreća su izbačeni iz rječnika.

Preporučujem li odlazak u Dubai?

Svakako preporučujem odlazak u Dubai!! S Europskog stajališta tamo je sve drugačije, apsolutno sve. U Dubaiju dobijete jedan sasvim drugačiji pogled na svijet, to nije zapadni svijet. Onaj tko želi doživjeti nešto sasvim novo i potpuno drugačije u jednom prijateljskom i kozmopolitanskom okruženju, onaj tko želi naučiti nešto novo, onaj tko želi dobiti jednu sasvim drugu perspektivu, onaj tko želi srušiti svoje predrasude, onaj tko želi dubinski sagledati nešto potpuno drugačije… svakako bi trebao otići u Dubai. 

Koliko je uopće skup odmor u Dubaiju???

Naravno da u Dubaiju možete provesti najluksuzniji odmor iz snova, to je najmanji problem. Boravak u Dubaiju može biti skup, skuplji i nevjerojatno skup. S obzirom da živim u Švicarskoj, jednoj od najskupljih zemalja svijeta, meni skoro nigdje nije skupo, ali u Dubaiju mi je bilo skupo. Otvoreno i iskreno moram reći da je Dubai skup. Negdje sam pročitala da uz dobru organizaciju i prethodno višednevno istraživanje može tjedan dana u Dubaiju koštati čak kao i tjedan dana na Mallorci, ali ja osobno nemam pojma kako bi to bilo izvedivo. Svima koji planiraju ići u Dubai mogu samo savjetovati da ulože jako puno vremena u istraživanje i informiranje jer kad odete tamo shvatit ćete koliko se isplatilo.

________________________________________________________________________________________________________