Monaco – rezervat bogatih

Luksuzni automobili, pretenciozne jahte, dvorac… teško da je negdje drugdje moguć direktan pogled na Bling-Bling i milijunaše kao u Monacu.

Monaco, ta dva četvorna kilometra na francuskoj rivijeri čini sve da zadrži svoj glas otmjene destinacije, mada već odavno ne privlači najotmjeniju publiku. Jedini razlog odlaska u Monaco je vidjeti svo to bogatstvo i taj luksuz. Nitko ne ide u Monaco radi odmora na moru i ležanja na plaži, preusko je i preskupo je. Tih oko 38 tisuća stanovnika se gužva na površini veličine botaničkog vrta u Düsseldorfu, neboderi se nižu jedan do drugoga na padinama uz more. Umjesto dugih javnih plaža tu su u ponudi luksuzna krstarenja, umjesto srednjoklasnih apartmana tu su luksuzni hoteli s 5 zvjezdica. Kad sjednete u jedan od lokala i pored vas sjedi otmjena dama sa svojim preslatkim psićem kojeg drži u Hermes torbici, jasno vam je gdje se nalazite.
„Bogati i znatiželjni“ naziv je serije koja se svake večeri održava na Plâce du Casinou ispred Casina u Monte-Carlu, a tijekom dana u manjoj formi i u ostatku kneževine. To je Monaco, isto kao i smjena straže ispred dvorca Grimaldi, utrke formule 1 i luka za luksuzne jahte. Selfiji ispred luksuznih automobila, direktan pogled na sav taj glamur i opipljiva bliskost s tim bogatstvom se u Monacu dobije bez ikakvih problema. Ta mala kneževina na sjeveru Azurne obale zrači glamurom od 1863. godine, kada je tamo otvoren casino, a još više od kada se holivudska glumica Grace Kelly udala u kneževsku obitelj i tako raj za kockanje učinila još popularnijim. Monaco svoje bogatstvo zahvaljuje upravo kockanju i činjenici da njegovi stanovnici ne plaćaju porez. Osim 8000 Monagesa, u Monacu žive uglavnom bogataši, s ciljem neplaćanja visokih poreza u svojoj domovini. Svaki treći stanovnik Monaca je milijunaš što značajno podiže cijene svega, a pogotovo nekretnina, koje su pretjerano skupe pa prosječna cijena po četvornom metru iznosi 60.000 USD.
Monaco je zlatni Disneyland u koji se čak uklapa i prekrasno Sredozemno more čiji valovi nečujno udaraju o zidine gradske četvrti Fontvieille.

Iznad mora se vide helikopteri koji povezuju Monaco sa zračnom lukom u Nici. Iz tih helikoptera izlaze prosječno odjeveni ljudi, koji vam u tramvaju uopće ne bi upali u oči. Za večernji izlazak se naravno preodjenu, jedu u „Blue Bay“ restoranu u kojem BIO-jaje kuhano na 61 stupanj s crnim tartufima i marakujom košta 45 Eura. Ostatke hrane nose sa sobom kao doggy bag u kartonskoj kutiji. Kartonske kutije su nova, ne bas neosporavana, inicijativa vlade Monaca, koja je usmjerena protiv bacanja hrane. Glamur i karton nikako ne idu zajedno, ali i Monaco mora ići u skladu s vremenom. Ako Kim Kardashian i Heidi Klum mogu biti zvijezde, zašto Monaco ne bi mogao kršiti pravila. Pa tako može i mladi Arapin sjediti u otmjenom japanskom restoranu u trapericama i tenisicama i između predjela i glavnog jela igrati igrice na mobitelu. Pojam „bogat i lijep“ je naravno uvijek stvar perspektive.

U Monacu, zamislite, postoji Crveni križ, koji skuplja novac za izbjeglice, ali za one u Italiji, u samoj Kneževini, čini se, ne postoje oni kojima je pomoć potrebna. To nam se naravno samo čini, ima tu jako tužnih priča od posrnule njemačke manekenke koja je završila na ulici do dizajnera košulja koji ne može zaraditi niti za stanarinu… ima toga u Monacu, ali to se ne vidi. Nevjerojatno je što su ljudi spremni učiniti samo da bi pripadali tom krugu bogatih.

Svoj dan u Monacu završiš, a gdje drugdje nego u casinu u Monte-Carlu, gdje je jednom i Winston Churchill izgubio ogromne svote novca. Ispred casina su parkirani ferariji, porschei, bentleyi, rolls roycevi…, a njihovi vlasnici su ušli na stražnji ulaz u „salons privés“ (privatni dio casina) za koji se plaća ulaznica.

Uđem u dio casina koji je otvoren za turiste, kontrole su kao na američkim zračnim lukama, šetam se po tom casinu ispod kristalnih lustera i izmedju stolova za poker, rulet, blackjack i svih onih aparata za igranje… sve je puno, vrte se ogromne svota novca. Meni bio gušt odigrati blackjack, ali nije bilo mjesta, a meni se nije dalo čekati. Izgubim za par minuta, bolje reći sekundi, 20 Eura na nekom aparatu, okrenem se oko sebe i počnem se smijati ne vjerujući gdje se nalazim. Sjednem u svoj Saab otvorim krov, na CD-u krenu: „I povuk’o je damu na osamn’est, mrtav ladan, Boža Pub…“ odvrnem do daske i uživam u vožnji uz more i svim tim mirisima na putu za Nicu.

Stalno čujem od ljudi da se Monaco mora vidjeti, da se obavezno mora otići tamo… ali ja osobno ne vidim niti jedan jedini razlog zašto bi netko trebao otići u Monaco. Imamo toliko prelijepih mjesta na ovoj našoj planeti.

 

Nica – glavni grad Azurne obale

Prekrasne plaže, predivan stari grad, poznati festivali… Nica je puno više od grada „bogatih i lijepih“, kako ga se često naziva i bez sumnje je jedno od najljepših turističkih odredišta u regiji. U petom najvećem gradu Francuske živi 350 tisuća stanovnika.

Povjesničari pretpostavljaju da je prvi kamen temeljac za osnivanje Nice položen u 4. stoljeću p.n.e., kada su se Fokejci iz regije Marseille naselili na području koje su zvali „Nikaia“ što znači „pobjednik“. U 6. stoljeću grad je prvi put postao gospodarski važan kroz pomorsko trgovanje. Ekonomski procvat počinje 1860-ih kada je Nica došla pod francusku vlast. Povećao se broj stanovnika, infrastruktura se kontinuirano proširivala širenjem željezničkih linija i cesta, a uz to europska i ruska aristokracija naseljava Nicu od sredine 19. stoljeća.

Nica je grad velikog kulturološkog bogatstva, čija je bogata povijest ostavila arhitektonske tragove. Crkve poput ruske pravoslavne crkve Svetog Nikole ili crkve Sainte-Jeanne d’Arc najbolji su dokaz za to.

„La vieille ville de Nice“, u prijevodu stari grad nalazi se odmah uz „La Promenade des Anglais“ najdužu šetnicu uz plažu u Europi i najbolje ga je obići pješice. Tržnice cvijeća, povrća i ribe kao i zadivljujuće povijesne građevine su samo neke od stvari koje ovaj dio Nice čine toliko posebnim. Na ovim tržnicama možete kupiti sve što poželite, od svih vrsta začina do egzotičnog voća uz neizostavni francuski šarm. Šetajući lijepim, uskim uličicama staroga grada automatski se prolazi pored nekih znamenitosti kao što je gradska vijećnica Nice, poznata i kao hotel de Ville, zatim katedrala Sainte Réparate, jedan od povijesnih spomenika iz 13. stoljeća, a tu su i dobro očuvane i lijepo okrečene stare kuće koje Nici daju poseban šarm. Isto tako tipično za Nicu su brojni, prekrasni trgovi puni malih francuskih café barova i restorana, koji su odlično mjesto za napraviti pauzu tijekom obilaska grada. Osim povijesnih građevina tu su i male trgovine koje vas pozivaju na razgledavanje i shopping. Posebno je glavna ulica starog grada na poznatom trgu Cours Saleya poznata po svojim trgovinama. Oni koji vole nešto luksuznije stvari trebaju otići u ulicu Rue de France i susjednu Rue Masséna gdje se nalaze luksuzne trgovine, a na popularnom trgu Masséna nalazi se i poznata robna kuća Galeries Lafayette.

Osim starog grada u Nici se mora vidjeti i „La Promenade des Anglais“ promenada duga 5 km, koja je sa svojim ekskluzivnim hotelima i dugom plažom, bez sumnje, najpoznatiji dio Nice. Ova promenada na kojoj se skupi hoteli nižu jedan za drugim, zrači ljepotom i luksuzom. „La Promenade des Anglais“ nije samo glavna atrakcija Nice nego i vrlo važna prometnica grada. Može se obići, šetanjem, biciklom, joggiranjem… i impresivno je lijepa, a na kraju ove promenade nalazi se luka, koju se definitivno isplati vidjeti. Nica je grad vrlo bogat umjetnosti i kulturom i tako se ovdje može posjetiti bezbroj muzeja.

Colline de Château je za mene apsolutni highlight ovoga grada, brdo s kojega se pruža prekrasan pogled na Nicu, i koje dijeli stari grad od luke. Na ovom brdu se nalaze ostaci grčke i rimske povijesti i stvarno se ne smije propustiti.
Bilo za opuštanje uz more, za opsežno razgledavanje znamenitosti ili kao međustop na nekom putovanju, Nicu se svakako isplati posjetiti.

 

Cannes – grad bogatih i lijepih

Cannes je jedan od rijetkih gradova koji na tako uzoran način utjelovljuje posebnosti Azurne obale. To je grad koji u potpunosti redefinira sofisticirani šarm i očarava kulturnim bogatstvom koje je na jugu Francuske gotovo nenadmašno. Svjetski poznati festivali privlače poznate zvijezde i sve štovatelje sunca koji si mogu priuštiti taj luksuz.

Cannes ima relativno mladu povijest, do sredine 19. stoljeća je bio samo ribarsko mjesto. 1830. godine ovo mjestašce otkrivaju francuski i engleski plemići. Lord Brougham tadašnji ministar financija Velike Britanije se prvi nastanio u Cannesu, a nakon njega su došli i drugi plemići koji su gradili vikendice i rezidencije. Do tada beznačajno mjesto odjednom postaje popularno tako da su počeli dolaziti Aristokrati iz cijele Europe. Tako se Cannes počeo brzo razvijati, 1838. je sagrađena stara luka, 1868. poznato šetalište Boulevard de la Croisette, koje je nastalo po uzoru na Promenade des Anglais u Nici, 1871. su posađene palme, a 1912. je otvoren Grand Hotel Carlton. A onda je uslijedilo otvaranje luksuznih hotela za višu europsku klasu.

Do danas je Cannes zadržao naziv „grad bogatih i lijepih“, a pogotovo za vrijeme filmskog festivala se na Boulevard de la Croisette mogu vidjeti mnoge poznate osobe. Odmah ispod Boulevard de la Croisette nalazi se prekrasna pješčana plaža Plage de la Croisette. Južno od grada nalaze se otoci Sainte-Marguerite i Saint-Honoratm koji su s kopnom povezani trajektom. Cannes mi se neobično svidio, a pogotovo njegova energija koja poziva na ostanak u tom gradu. Svakako preporučujem odlazak u Cannes.

 

Saint Tropez – najelitnije ljetovalište u Europi

Milijunske jahte uz snježnobijele plaže Azurne obale – to može biti samo Saint Tropez. Malo je gradova na francuskoj rivijeri koji odišu takvim sjajem. Ali to nije uvijek bilo tako, do 19. stoljeća je Saint Tropez bio obično ribarsko selo, danas je najpopularnije mjesto u Europi za okupljanje bogatih i lijepih. Ali što je to što ovo mjesto čini toliko posebnim, kojemu redovito dolaze u posjet svjetske zvijezde poput Leonarda di Caprija ili Naomi Campbell?

Do početka 20. stoljeća se transformacija Saint Tropeza uopće nije mogla predvidjeti. Tek su se krajem 19. stoljeća prvi poznati gosti poput Henrija Matissea, Paula Signaca ili Pierrea Bonnarda preselili u Saint Tropez. To je bio početak novog doba i u vrlo kratkom vremenu nekadašnje ribarsko selo doživjelo je uspon koji je Saint Tropez pretvorio u jedno od najljepših i najpopularnijih ljetovališta u Europi. Tako je započelo zlatno doba grada. Sve više i više književnika, glumaca i umjetnika je pridonijelo popularizaciji ovoga gradića, a Coco Chanel i Brigitte Bardot su najviše proslavile ovaj biser Azurne obale.

Šetajući krivudavim ulicama pored slikovitih dvorišta ukrašenim stablima maslina brzo nam postane jasno zašto je ovo mjestašce toliko omiljeno. Jedna od glavnih atrakcija Saint Tropeza je legendarna marina s dugom šetnicom u kojoj su usidrene jahte, jedna luksuznija od druge. Luksuzni restorani nude doista fantastična jela i ne ostavljaju niti jednu želju neispunjenom. U blizini marine je Musée National de la Marine posvećen francuskom pomorstvu. Musée de l’Annonciade ušao je u povijest kao prvi muzej moderne umjetnosti u Francuskoj u kojem su izložena djela umjetnika poput Charlesa Camoina ili Paula Signaca.

Saint Tropez je vrlo omiljen kod umjetnika i slikara, koji dolaze da bi se inspirirali svjetlom i bojama Azurne obale kao i flerom ovog mjestašca, a godišnje ga posjeti oko milijun turista. Meni se svidjelo.

 

Antibes – sadašnjost susreće prošlost

Mjesto koje na nevjerojatan način uspijeva spojiti moderno i tradicionalno. Slikoviti stari grad očarava uskim ulicama i tipičnim francuskim šarmom, predivni zaljev fascinira romantičnom atmosferom, ljubitelji kulture kreću u pohode kroz impresivne muzeje dok se u zraku čuje glazba.

Čim uđes u stari grad shvatiš da Antibes ima dugu i bogatu povijest. U povijesnim knjigama je zapisano da su ga osnovali grčki trgovci u 5. stoljeću p.n.e. kao Antipolis, a nekoliko stoljeća kasnije je pripojen današnjoj Provance. Antibes ima najbogatiju povijest od svih gradova na Côte d’Azur.

Apsolutni Highlight je dvorac Grimaldi, dio Picassova muzeja koji impresionira bogatstvom umjetničkog blaga. Freske umjetnika Colina izložene su u kapeli Notre Dame. Pored Saracenskih kula nalazi se tvrđava Fort Carre koja naglašava arhitektonsku raznolikost grada. Potpuno drugačiju stranu grada predstavljaju luke sa svojim ogromnim, veličanstvenim jahtama. Port Vauban je marina koja svojom izvanrednom veličinom postavlja standarde diljem Europe. Budući da je luka uglavnom dom „bogatih i lijepih“ naziva se „luka milijardera“.

Šetajući predivnim parkom Jardin Botanique pomislim kako mi je sada potpuno jasno zašto je Picasso izabrao tu živjeti i zašto je najveću inspiraciju za svoja djela imao baš tu. I nije on jedini koji je izabrao ovu prekrasnu Azurnu obalu za živjeti i stvarati, Matisse, Bonnard, Renoir, Fragonard… su napravili isto. Meni potpuno razumljivo, uhvatim se kako razmišljam da bih mogla tu živjeti. Pa kontriram sama sebi podsjećajući se da ne bih htjela živjeti u Francuskoj. Ali ovo nije Francuska ovo je predivna Côte d’Azur. Da nisam toliki obožavatelj Istre, usudila bih se reći da mi je to najljepši dio Europe, a Antibes je moj apsolutni highlight na Azurnoj obali.