Kambodža je zemlja uistinu nevjerojatne povijesti obilježene kontinuiranim nestabilnostima i konstantnim turbulentnim promjenama. Političke, religiozne i kulturološke nestabilnosti i promjene su oblikovale i definirale mentalitet i identitet kambodžanskog naroda i ostavile dubok trag na kolektivnu svijest Kambodžanaca.

Vladavina Crvenih Kmera

Crveni Kmeri, maoistički komunistički pokret predvođen Pol Potom (pravo ime Saloth Sar), preuzeo je vlast u Kambodži 17. travnja 1975. godine. Uspostavili su ekstremni oblik agrarnog komunizma, a cilj im je bio transformirati Kambodžu u besklasno društvo u potpunosti ovisno o poljoprivredi. Odbacivali su urbanu civilizaciju, modernu tehnologiju i obrazovanje te tražili povratak u predindustrijsko društvo.

Nakon preuzimanja vlasti, Crveni Kmeri su evakuirali gradove i prisilili stanovništvo na težak rad u poljoprivrednim zadrugama. Phnom Penh, glavni grad Kambodže, je bio gotovo potpuno prazan, škole, sveučilišta, tržnice i vjerske ustanove bile su zatvorene ili uništene. Novac i privatno vlasništvo su ukinuti, a ljudi su bili prisiljeni živjeti u krajnje neljudskim uvjetima i raditi teške fizičke poslove.

Režim Crvenih Kmera bio je poznat po svojoj brutalnosti, svaki otpor režimu ili sumnja u nelojalnost kažnjavan je drastičnim mjerama. Ljudi su zatvarani, mučeni i ubijani, a posebno ozloglašen bio je zatvor S-21 u Phnom Penhu, poznat i kao Tuol Sleng, u kojem je mučeno i ubijeno oko 17 000 ljudi.

Procjenjuje se da je oko dva milijuna ljudi, četvrtina stanovništva Kambodže, umrlo od gladi, prekomjernog rada, bolesti i pogubljenja tijekom vladavine Crvenih Kmera od 1975. do 1979. godine i to je najmračnije poglavlje u povijesti Kambodže.

7. siječnja 1979. god. režim Crvenih Kmera svrgnule su vijetnamske trupe koje su okupirale Kambodžu i uspostavile Narodnu Republiku. Pol Pot i njegovi sljedbenici povukli su se u udaljena pogranična područja i nastavili voditi gerilski rat do 1990-ih godina.

Režim Crvenih Kmera ostaje jedan od najgorih primjera državnog organiziranog terora i genocida 20. stoljeća. Ožiljci ovog razdoblja duboko su ukorijenjeni u kambodžanskom društvu, ali je Kamboža uspjela postići značajan napredak ka pomirenju i obnovi. 

Mi smo posjetile Tuol-Sleng, taj zloglasni S-21 zatvor, u kojem je bilo zatvoreno oko 17 000 ljudi, a samo nekolicina je preživjela. Posjetile smo i Choeung Ek – killing field (polje smrti), to je samo jedno od 300 polja smrti u Kambodži. Tu su dovođeni zatvorenici iz S-21 zatvora i najbrutalnije ubijani primitivnim metodama kako bi se uštedjelo na streljivu. Danas je Choeung Ek simbol brutalnosti i genocida koji se dogodio pod Pol Potovim vodstvom i jedno od najužasnijih mjesta koje sam u životu vidjela. Borila sam se sa suzama i da ne povratim, toliko je bilo užasno vidjeti i čuti sve to. A činjenica da se to sve dešavalo za vrijeme moga života, me dodatno pogodila i uznemirila. 

Pol Potov slogan je bio: “Bolje greškom ubiti nevinog nego greškom poštedjeti neprijatelja” i ta spodoba nikada nije odgovarala za počinjene zločine, navodno si je oduzeo život 15. travnja 1998. god. u Anlong Vengu.

Kambodžanski mentalitet

Mentalitet Kambodžanaca formiran je pod snažnim utjecajem povijesti zemlje, gdje je drevno kmersko carstvo, koje je iza sebe ostavilo važnu kulturološku i arhitektonsku ostavštinu, poput svjetski poznatog Angkor Wata, odigralo najveću ulogu u stvaranju nacionalnog ponosa i osjećaja identiteta.

Budizam, kao dominantna religija koja igra središnju ulogu u svakodnevnom životu Kambodžanaca utječe na mnoge aspekte društvenog i individualnog ponašanja, a načela budizma kao što su suosjećanje, tolerancija, izbjegavanje sukoba i težnja za unutarnjim mirom, odražavaju se u kambodžanskom mentalitetu.

Ja osobno mislim da vladavina Crvenih Kmera, koja je trajala od 1975. do 1979., ima još dublji i dugotrajniji utjecaj na kambodžanski mentalitet kao i društvo u cjelini. Pod vodstvom Pol Pota Crveni Kmeri slijedili su ekstremističku ideologiju koja se temeljila na stvaranju besklasnog, agrarnog društva, a brutalna provedba ove vizije dovela je do masovnih kršenja ljudskih prava i smrti oko dva milijuna ljudi kroz pogubljenja, prisilan rad, izgladnjivanje i bolesti, što je ostavilo duboke ožiljke na kambodžanski narod. Sjećanje na ovo vrijeme još uvijek je prisutno među mnogim Kambodžancima, a traume su dovele do osjećaja ranjivosti i nepovjerenja u autoritete što utječe na kolektivnu svijest i mentalitet ovog napaćenog naroda. Preživjeli su pronašli načine kako preraditi traumu, ponovno izgraditi društvenu strukturu i kolektivnu otpornost, koja se ogleda u snažnom naglasku na zajednicu i obitelj, koji se smatraju ključnima za prevladavanje trauma i izazova. Razdoblje Crvenih Kmera ne samo da je uništilo društveno tkivo zemlje nego je i potpuno promijenilo vrijednosti kambodžanskog društva. Prije vladavine Crvenih Kmera obrazovanje je bilo dobro razvijeno, a gradovi su bili kulturna i gospodarska središta, da bi politika Crvenih Kmera, koja je uništila obrazovne institucije i urbane strukture, uništila veliki dio kulturološkog kapitala zemlje. Tek desetljećima nakon pada Crvenih Kmera može se primijetiti povratak obrazovanju i obnovi kulturoloških tradicija, a osjeti se i snažna želja za oživljavanjem i očuvanjem izgubljenog znanja i kulture. Ekstremni uvjeti i proživljena patnja doveli su do dalekosežnih društvenih i psihičkih posljedica. Mnogi preživjeli pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a), a kolektivna trauma dovela je do kulture šutnje u kojoj je mnogim ljudima teško govoriti o svojim iskustvima. Mlađe generacije koje nisu iskusile vladavinu Crvenih Kmera još uvijek odrastaju u sjeni ove mračne prošlosti i osjeti se snažna potreba za edukacijom i prosvjećivanjem o ovom razdoblju kako bi se razumjelo i preradilo ovo nasljeđe iz prošlosti.

Ali ono što je, po mom mišljenju, najviše utjecalo na formiranje kambodžanskog mentaliteta su političke, religiozne i kulturološke nestabilnosti i turbulentne promjene kroz cijelu kambodžansku povijest. Kambodža gotovo da niti u jednom segmentu nije imala stabilnost i kontinuitet, što je i te kako formiralo mentalitet kambodžanskog naroda.

Politička nestabilnost u Kambodži počela je već u razdoblju Angkorskog Carstva, koje je bilo na vrhuncu moći između 9. i 15. stoljeća. Nakon pada Angkora 1431. godine zemlja je prolazila kroz razdoblja političke nesigurnosti i fragmentacije. Kraljevi su često gubili kontrolu nad svojim teritorijem zbog unutarnjih borbi za vlast i vanjskih prijetnji. Francuska kolonizacija od 1863. do 1953. godine je dodatno destabilizirala političku scenu. Dok su Francuzi pokušavali modernizirati zemlju, kambodžanska aristokracija i seljaštvo su se često osjećali otuđeno i marginalizirano što je izazivalo tenzije i sukobe unutar zemlje, ali i stvaralo otpor kambodžanskog naroda prema kolonijalistima i njihovom utjecaju, tako da danas u Kambodži gotovo da ni po čemu ne možete prepoznati stogodišnju vladavinu Francuza. 

Nakon stjecanja neovisnosti, Kambodža ponovno prolazi kroz razdoblja političke turbulencije, uključujući državni udar generala Lon Nola 1970. godine, koji je svrgnuo kralja Norodoma Sihanouka. Ovo je dovelo do krvavog građanskog rata i dolaska na vlast Crvenih Kmera. Nakon pada Crvenih Kmera 1979. godine i dolaska na vlast vlade podržane od strane Vijetnama kao i vraćanje kralja na prijestolje, Kambodža je polako krenula prema stabilizaciji. Međutim politička scena i dalje je bila nestabilna sve do mirovnog sporazuma iz Pariza 1991. godine.

Osim političke nestabilnosti i turbulentnih promjena, Kambodža je doživjela i religiozne nestabilnosti. U ranoj povijesti Kambodže hinduizam je bio dominantna religija. Tijekom carstva Funan (od 1. do 6. stoljeća) i carstva Chenla (od 6. do 9. stoljeća) izgrađeni su mnogi hinduistički hramovi, a hinduistički obredi i običaji bili su rašireni. Tijekom Angkor razdoblja, koje je trajalo od 9. do 15. stoljeća hinduizam je nastavio dominirati, a po završetku tog razdoblja kralj Jayavarman VII je uveo budizam i izgradio brojne budističke hramove, a Kambodžanci prihvaćaju budizam kao glavnu religiju.

Pod Crvenim Kmerima, sve religije su bile zabranjene, a vjerske vođe su bile progonjene i ubijane, hramovi uništavani, a budističke prakse su bile strogo zabranjene. Nakon pada Crvenih Kmera, budizam se ponovno afirmirao kao dominantna religija i postao ključni element u procesu nacionalne obnove i pomirenja.

Svim tim turbulentnim promjenama, kroz koje je Kambodža prolazila tijekom stoljeća, su se prilagodjavali i glavni gradovi koji su smjenjivani od Vyadhapura, preko Shrestapura, Hariharalaya, Yasodharapura, Longveka, Oudong do Phnom Penha koji je do danas ostao glavni grad Kambodže.

Sve ove promjene društvenih poredaka, vladara, religija, vjerovanja, glavnih gradova, kraljeva… su kambodžanski narod učinile izdržljivijim, otpornijim i prilagodljivijim s jedne strane, ali i nestabilnijim, nesigurnijim i izgubljenijim s druge strane. Nedostatak kontinuiteta doveo je do velike nesigurnosti i gubitka realnosti. Kambodža, primjerice, koristi dvije valute, američki dolar i kambodžanski rijal što dovoljno govori koliko je velika ta nesigurnost. Osim toga Kambodža je preskupa, cijene za apsolutno sve su nevjerojatno visoke i nemaju nikakve veze s realnosti. Da se ne lažemo, Kambodža nema NIŠTA za ponuditi turistima, osim Angkor Wata, koji je po mom mišljenju precijenjen i preskup, ali oni to NIŠTA naplaćuju jako skupo i ne vide problem u tome, što dodatno potvrđuje gubitak realnosti, ali i mentalitet kratkoročnog razmišljanja i planiranja, što su logične posljedice turbulentnih promjena, nestabilnosti i nedostatka kontinuiteta. Koliko je bitno uspostaviti dugoročni način razmišljanja i planiranja govori činjenica da je turizam izuzetno važna grana kambodžanskog gospodarstva i čini 30% kambodžanskog BDP-a, a prihodi od turizma pridonose važnom gospodarskom razvoju, uključujući otvaranje radnih mjesta i poticanje ulaganja u infrastrukturu i usluge. 

Zašto putovati u Kambodžu?

Po meni je Angkor Wat jedini razlog putovanja u Kambodžu. Angkor Wat, hramski kompleks kambodžanske regije Angkor u kojem se nalazi više od 1000 hramova, je najveća vjerska građevina na svijetu, a izgradio ju je kralj Suryavarman II u 12. stoljeću i posvetio ga hinduističkom bogu Višnu, što je bilo neobično jer su svi drugi hramovi u Angkoru bili posvećeni Šivi. Angkor Wat je primjer klasične kmerske arhitekture s centralnim tornjem okruženim s četiri manja tornja, što simbolizira planinu Meru, središte svemira u hinduističkoj i budističkoj kozmologiji. Krajem 12. stoljeća Angkor Wat postaje budistički nakon što su vladari Angkora prihvatili budizam. Ali to se po apsolutno ničemu ne može vidjeti, svi budistički hramovi diljem svijeta izgledaju potpuno drugačije. 1992. godine ga je UNESCO uvrstio na popis svjetske baštine i postao je simbol kambodžanske kulture i identiteta, nalazi se na nacionalnoj zastavi i novčanicama, a svake godine privlači milijune turista iz cijelog svijeta.

Meni je strašno drago što smo otišle u Kambodžu i svojim malim doprinosom sudjelovale u razvoju te napaćene zemlje, bez obzira što smo ulaznice u kraljevsku palaču platile deset puta više nego u Južnoj Koreji ili kolač u zračnoj luci Phnom Penh duplo više nego u New York City-ju

Što nam je potrebno za putovanje u Kambodžu?