Sigurno je svatko od nas barem jednom u životu čuo najpoznatiji klišej o japanskom mentalitetu: „Japanski mentalitet oblikuje pripadnost skupini, Japanci se uvijek ponašaju kao članovi skupine i nemaju individualnosti.“. Ovaj klišej je ustvari točan, ali zašto je to tako i što je najviše formiralo japanski mentalitet?
Što je formiralo japanski mentalitet?
Najprije bih spomenula geopolitičku situaciju Japana, koja je značajno oblikovala identitet Japanaca. Japan je otočna država koja je morem odvojena od svih ostalih, ali ta udaljenost nije toliko velika tako da su Japanci kroz povijest slali svoja izaslanstva na kineski kontinent, kako bi importirali nove kulture i tehnike. Japanci su receptivan narod, željan upijanja novoga i nepoznatoga i upravo zato su se naglo razvili krajem 19. stoljeća. A nakon Drugog svjetskog rata je krenula amerikanizacija, koja je tekla bez ikakvih problema jer Japanci nemaju samoidentitet kada je u pitanju kultura, pa se tako ne ustručavaju upijati nove, strane kulture. Osim toga Japan je u svojoj preko dvije tisuće godina dugoj povijesti bio „samo“ dva puta napadnut izvana – od strane Mongola u 13. stoljeću i od strane Amerikanaca u Drugom svjetskom ratu. Osim ove dvije iznimke, Japan se nikada nije morao štititi izvana, od stranih zemalja i upravo zato se Japanci nisu nužno morali afirmirati kao Japanci naspram ostalih, u smislu: „Mi smo Japanci!!“.
I dok je u većini zemalja u svijetu religija funkcionirala kao ideologija s kojom je država ili narod formirao svoj identitet, japanska religija, bila ona šintoizam ili budizam, nije imala funkciju ideologije, a jedini izuzetak kad se Japan pokušao nametnuti kroz šintoizam je razdoblje od Meiji restauracije do Drugog svjetskog rata. I dok monoteističke religije poput judaizma, kršćanstva ili islama imaju jasnu granicu između dobra i zla i ta dualistička tendencija se najjasnije očituje u svojoj fundamentalističkoj verziji, u šintoizmu to ne postoji, u šintoizmu je svaki Bog ponekad dobar, a ponekad zao i ne postoji apsolutna pravda, nema konačnog razdvajanja između dobra i zla. Suprotstavljene strane moraju koegzistirati u kompromisu i harmoniji.
Identitet Japanaca nije niti mogao proizići niti iz jedne religije ili ideologije jer su Japanci nastali od više naroda koji su se doselili i nastanili u Japan u prapovijesti. A došli su iz Sibira, Mongolije, Indonezije, Filipina, Kine, Koreje itd. Ti narodi su se miješali i integrirali u cjelinu bez inzistiranja na vlastitom izvornom identitetu, a najvažnija zadaća nije bila osigurati bilo kakav nacionalni identitet, već osigurati sklad u njihovoj unutarnjoj različitosti.
Identitet u smislu isključivanja drugih, Japancima je od početka bio nepoznat jer opasnost za Japan nije mogla doći izvana, nego prvenstveno iznutra. Prioritet je stoga bio spriječiti unutarnje razmirice i tako osigurati jedinstvo Japanaca, a kao političko rješenje ovog pitanja su odabrali stavljanje cara u neutralni položaj s božanskim autoritetom nepovrijedivosti. I dok su druge zemlje revolucijama svrgavale carske dinastije, to se u Japanu nikada nije desilo, a zadržavanje carske dinastije je bio jedini uvjet za predaju koji je zahtijevala japanska strana kada je Japan prihvatio Potsdamsku deklaraciju.
S druge strane socijalno rješenje osiguravanja jedinstva se temelji na uređenju društva ili bolje rečeno zajednice, nebitno koje, na način da se svaki član podvrgava normama zajednice. Mentalitet Japanaca karakterizira poštivanje normi, odnosno pravila, zakona, zapovijedi i tradicije.
Mi Europljani sve propitujemo, ja prva, stalno se pitamo zašto je nešto tako kako je, a ne drukčije, jer mi želimo probleme razumjeti u temelju. Tako su se u Europi i razvile filozofija i metafizika, odnosno znanost općenito i to je jedan od načina kritiziranja svega što nema održivu osnovu. Japanci ne propituju ništa, oni čak ni u školi ne postavljaju pitanja jer znaju da će dobiti sve ono što trebaju naučiti i zato ne čudi da su Japanci nevjerojatno poslušni postojećim pravilima čak i ako su pravila potpuno besmislena ili apsurdna, a svatko tko se usudi kritizirati i revidirati pravilo smatra se tvrdoglavim individualistom, koji stvara određenu dozu nereda. U Japanu ne postoji objektivni kriterij pravde kao što su razum, Bog, ljudskost, ljudska prava itd. Jedini autoritet za to je zajednica, pravda nije ništa drugo nego volja zajednice i sve dok volja većine predstavlja pravdu, manjina zapravo ne bi trebala ni postojati i zato su sva glasovanja u Japanu uvijek jednoglasna.
Budući da zajednica u Japanu preuzima ulogu Boga ili razuma, pripadnost pojedinca zajednici posebno je jaka. Na grupnom putovanju, primjerice, cijela skupina nastoji sve raditi kao jedan, individualisti nisu prihvaćeni i bivaju bojkotirani od strane skupine, tako je i u svakodnevnom životu. Još u Edo razdoblju je najoštrija kazna bila bojkot, odnosno izbacivanje iz zajednice, a to nitko ne želi.
U Japanu su i tvrtke zajednice, koje ne daju samo radna mjesta nego i razna sredstva za održavanje života, pa se tako mogu unajmiti jeftini stanovi od tvrtke, ili posuditi novac uz niske kamate itd. Tvrtke organiziraju putovanja i sportske događaje, tu se stvaraju prijateljstva i pronalaze partneri…
U zapadnoj tradiciji identiteti ljudi su se u osnovi formirali okomito – “Bog i čovjek”, “ti i ja”… dok se identitet Japanaca formirao kroz horizontalni odnos prema svojoj zajednici. Identitet Japanaca je vrlo često poistovjećivanje s nečim što zajednica nudi, npr. poistovjećuju se sa svojim zadacima, sa svojim položajem, s proizvodom iz svoje tvrtke, sa svojim nadređenim ili u konačnici sa svojom tvrtkom. Ta snažna pripadnost zajednici stvara kod Japanaca jednu prekrasnu osobinu, a to je obzirnost prema drugima. Još u vrtiću se japanska djeca odgajaju da budu obzirna prema drugim ljudima jer život u zajednici podrazumijeva život u harmoniji s drugima. Ali ne samo to, život u zajednici podrazumijeva i poštivanje forme. U gotovo svim japanskim kulturnim, vjerskim i društvenim fenomenima se poštuje forma, svugdje oblik igra odlučujuću ulogu – forma ostaje ista, dok sadržaj može varirati po želji. Poštivanje forme može se naći i na području religije, kako u šintoizmu tako i u budizmu forma igra presudnu ulogu. Različiti rituali i ceremonije čine praktični sadržaj vjerskog života Japanaca – bez forme ne bi bilo sadržaja, bez rituala ne bi bilo vjere. Dakle, ako ne postoji forma, postoji kaos individualne raznolikosti, drugim riječima, sve dok je svaki pojedinac u kalupu puno ga je lakše razumjeti.
Mi Europljani imamo drugačiji pristup suočavanja s kaosom, stari Grci su stvorili filozofiju kako bi s Logosom (razumom i logikom) razjasnili svijet kaosa, Logos uspostavlja univerzalno važeću istinu zajedničku svim ljudima. Cijela europska povijest temelji se na tom principu jer dok se oslanjamo na Logos, svaka osoba ima pravo na istinu, svaki čovjek kao anima rationale može sudjelovati u borbi za istinu. Ali to također znači da se autoritet stalno revidira i provjerava i zato je europska povijest, povijest samopotvrđivanja i diskusije. Za Japance je istina u osnovi nepoznata, Japanci ne poznaju borbu za istinu. Ako je nešto već na ovaj ili onaj način utvrđeno, odnosno ako je tradicija uspostavljena, više nema potrebe to provjeravati, tradiciju treba poštivati i prenositi dalje s koljena na koljeno.
Japanci imaju moj ogroman respekt, kao uostalom i svi ostali narodi, koji vole svoju zemlju, koji se brinu o njoj, čuvaju okoliš, žive u harmoniji sa svojim sunarodnjacima i s respektom se odnose prema svim ljudima.
Japanci su na ovom otoku veličine 378 tisuća četvornih kilometara stvorili pravi mali raj, izuzetno je ugodno boraviti s tim ljudima u toj prelijepoj zemlji. Fantastično su nas ugostili, osjećale smo se dobrodošlo i toliko sigurno da niti jedne sekunde nismo pomislile da bi nam se bilo što moglo desiti.
Zašto putovati u Japan?
Japan je zemlja kontrasta i nudi ponešto za svakog putnika: kulturu, prirodu, kuhinju, tehnologiju ili jednostavno iskustvo potpuno drugačijeg načina života. To je destinacija koja često duboko impresionira i inspirira svoje posjetitelje.
Japan ima jednu od najstarijih i najbogatijih kultura na svijetu. Od tisućljećima starih hramova i svetišta do tradicionalnih umjetničkih oblika kao što su kazalište Noh i ceremonija čaja, postoji bezbroj načina za uroniti u japansku kulturu. Povijesni gradovi poput Kyota i Nare svojim dobro očuvanim zgradama i tradicijom nude duboki uvid u prošlost Japana.
Japan nudi impresivnu raznolikost krajolika. Od veličanstvenih planina japanskih Alpa preko toplih izvora (onsen) do slikovitih obala i otoka. Planina Fuji posebno je simbol prirodne ljepote Japana. Svako godišnje doba ima svoj šarm, bilo da se radi o cvatu trešnje u proljeće, jesenskom lišću, ljetnim festivalima ili zimskim skijalištima.
Japanska kuhinja svjetski je poznata i nadilazi sushi i ramen. Svaka regija ima svoje specijalitete, od svježeg sashimija u Hokkaidu do okonomiyakija u Hiroshimi. Preciznost i pažljivost pripreme jela čine svaki obrok doživljajem. Kultura ulične hrane i tradicionalne izakaje također nude brojne mogućnosti za otkrivanje kulinarske raznolikosti zemlje.
Japan je poznat po vrhunskoj tehnologiji i futurističkim gradovima poput Tokija. Kombinacija tradicije i inovacije jedinstvena je u Japanu. Od sofisticiranih transportnih sustava kao što je Shinkansen (najbrži vlak na svijetu) do visokotehnoloških naprava i robotskih restorana, Japan je zemlja tehnoloških čuda.
Japansku kulturu karakteriziraju uljudnost, poštovanje i gostoljubivost. Japanski izraz „Omotenashi“ opisuje jedinstven stil gostoprimstva koji posjetitelji Japana doživljavaju. Putnici su često impresionirani ljubaznošću i susretljivošću lokalnog stanovništva koje uvijek nastoji svojim gostima ponuditi najbolje.
Japan nudi mnoga iskustva koja se ne mogu naći drugdje. To uključuje noćenje u tradicionalnim ryokan kućama, posjete zen vrtovima, onsen kupke, posjete matsurija (tradicionalnih festivala), pa čak i susret s gejšama u Kyotu. Ta iskustva putnicima omogućuju dublje upoznavanje japanske kulture.
Tokyo – grad kontrasta
Tokyo – grad kontrasta – je jedinstven spoj japanske tradicije, tehnološkog napretka i modernog načina života. Već po dolasku u zračnu luku Narita nam brzo postane jasno da smo došli u grad koji je po svemu drukčiji od svega što smo do sada vidjeli. Unatoč gomilama ljudi koji se poput mrava probijaju kroz prolaze terminala, atmosfera je iznenađujuće mirna i opuštena. Sve je čisto i savršeno organizirano, uostalom međunarodna zračna luka Narita se smatra najtočnijom velikom zračnom lukom na svijetu i ponosno predstavlja vrata svijeta u Tokyo.
Po dolasku u grad shvatite da je Tokyo pitom i uredan, ali istovremeno djeluje i nekako bizarno, jednostavno drugačiji. Pogled na masu ljudi koja se kreće ulicama Tokija vas zabrine, ali Japanci su izuzetno obziran narod, pa kad se stopite s tom masom shvatite da je sve jako opušteno i mirno. Tokyo nema centar grada, nema stari grad niti glavni kolodvor, on se sastoji od bezbroj centara, od kojih svaki od njih ima svoj mikrokosmos, shopping četvrt, noćni život, parkove i željezničke kolodvore. Svaki od njih je kao grad za sebe neprimjetno stopljen u rasprostranjeni beskrajni grad, kojim se milijuni stanovnika i putnika kreću gustom željezničkom mrežom mirno, civilizirano i bez žurbe. Samo kroz Shinjuku, najprometniji kolodvor na svijetu, dnevno prođe 3,5 milijuna ljudi, koliko prođe kroz cijeli pariški metro. Tokijski željeznički sustav je najkompleksniji, ali i najučinkovitiji na svijetu, o kojem ovise milijuni ljudi, od kojih neki do posla putuju i do tri sata. To je jedini željeznički sustav na svijetu koji ima takozvane „sabijače putnika“, koji svom snagom uguravaju višak putnika, kako bi ih se što više ukrcalo. Većina putnika je s maskama na licu, koje su postale navika za mnoge stanovnike Tokija, ne samo zato što se žele zaštititi od virusa i bakterija, nego i od hladnoće i suhog zraka, ili jednostavno kao znak da ne žele razgovor.
Najbolje što u Tokiju možemo napraviti je stopiti se s tom masom ljudi i jednostavno pustiti grad da nas nosi, guštati u kulinarskim delicijama i isprobavati njihove specijalitete jer Tokyo je kulinarski raj, a u Japanu kupac nije kralj nego Bog pa se s njim tako i postupa. Koliko su Japanci disciplinirani i ekološki osviješteni najbolje se može vidjeti kada počnemo uzaludno tražiti kantu za smeće na ulicama Tokija. Tu se otpad nosi sa sobom doma i zato je izuzetno neprimjereno piti, jesti ili pušiti na ulici jer to proizvodi ogromne količine otpada.
Teško je zamisliti ogroman grad u kojem se čovjek osjeća sigurno, ali ja se nigdje nisam sigurnije osjećala. Kažu da u Tokiju možete vratiti sve što izgubite, od 100.000 mobitela izgubljenih svake godine, 95% se preda policiji, zamislite da čak i izgubljeni novac nađe put do svoga vlasnika. Za sve ovo su zaslužni red, sklad i poslušnost, koji u ovom obliku ne postoje niti u jednoj drugoj zemlji svijeta.
Kyoto je svoje sopstveno stanje uma
To je izraz koji često opisuje posebnu atmosferu i duhovnu energiju koju ovaj japanski grad nudi. Kyoto je mnogo više od samo zemljopisne destinacije; on predstavlja duboko ukorijenjenu povezanost s japanskom tradicijom, kulturom i prirodom. Kyoto je bivša prijestolnica Japana i centar tradicionalne japanske kulture. Grad je dom brojnih hramova, svetišta, zen vrtova i tradicionalnih drvenih kuća, koje odišu smirenošću i čuvaju duh starih vremena. Vrtovi u Kyoto-u, poput Kinkaku-ji i Arashiyama bambusova šuma, nisu samo vizualno impresivni nego su napravljeni za stvaranje unutarnjeg mira. Ova prirodna estetika u kombinaciji s arhitektonskim remek-djelima čini Kyoto idealnim mjestom za duhovnu obnovu. Meditacija u zen vrtovima, tišina hramova poput Fushimi Inari-taisha ili šetnja kroz šumske staze filozofskog puta (Philosopher’s Path) pruža nevjerojatan osjećaj unutarnjeg mira i harmonije s okolinom. Kyoto nije samo grad; on je simbol posebnog stanja uma u koji se čovjek može povući iz užurbanosti modernog života i pronaći unutarnji mir, inspiraciju i povezanost sa samim sobom. To je mjesto gdje tradicija i priroda koegzistiraju, stvarajući ambijent koji oplemenjuje duh i um.
Nara – povijet, kultura, priroda, duhovnost
Nara je bila prva stalna prijestolnica Japana (710. – 794.) i ključno je mjesto japanske povijesti i kulture. Mnogi od najstarijih i najvažnijih hramova i svetišta nalaze se upravo u Nari, što ju čini važnom kulturnom baštinom. Nara je dom brojnih mjesta svjetske baštine UNESCO-a, uključujući hram Todai-ji, poznat po divovskom brončanom kipu Bude (Daibutsu), i svetište Kasuga Taisha, poznato po tisućama lampiona. Ova mjesta nude fascinantan uvid u japansku vjersku i kulturološku povijest. Osim Todai-jija u Nari postoje mnogi drugi impresivni hramovi, poput hrama Kofuku-ji poznatog po peterokatnoj pagodi i hrama Yakushi-ji poznatog po svojoj budističkoj arhitekturi. Impresivan je i Nara park, smješten u središtu grada, poznat po jelenima Sika koji slobodno lutaju i koji se smatraju svetima. Jeleni se smatraju glasnicima bogova i duboko su ukorijenjeni u japanskoj kulturi. Nara još uvijek zadržava velik dio svoje tradicionalne arhitekture, uključujući stare gradske četvrti i povijesne zgrade. Šetnja kroz Naramachi, dobro očuvanu staru trgovačku četvrt, omogućuje posjetiteljima steći uvid kakav je bio život u drevnom Japanu. Putovanje u Naru nudi jedinstvenu kombinaciju povijesti, kulture, prirode i duhovnog iskustva. To je mjesto gdje možete osjetiti stari Japan i uroniti u svijet koji je stoljećima ostao nepromijenjen.
Što nam je potrebno za putovanje u Japan?
Ivona Dronjić
________________