Madrid je jedna od najpodcjenjenijih turističkih destinacija uopće, a mislim da nitko točno ne zna zašto je to tako. Možda to ima neke veze s tim što vrlo popularne europske metropole London, Paris, Rim, Berlin… imaju svoje obilježje grada, znamenitost koja je poznata i u najzabitijem kineskom selu (Tower Bridge, Eifelova kula, Koloseum, Brandenburger Tor…), a Madrid to nema. Madrid treba promatrati kao cjelinu, koja te kao takva ponese, jednostavno mu se treba prepustiti potpuno spontano i guštati u toj slobodi i lakoći postojanja.
Madrid je prepun znamenitosti, možete ga mjesecima obilaziti i uvijek ćete naići na nešto novo, impresivno, što će vas ostaviti bez daha. Madrid ima preko 100 muzeja, znači da svaki dan idemo u jedan muzej treba nam preko 3 mjeseca da ih sve obiđemo. Najpoznatiji od njih je svakako Museo del Prado, jedan od najvećih i najznačajnijih muzeja svijeta, kojega dnevno posjeti oko 7000 ljudi. Ali ni Museo Thyssen-Bornemisza ni Museo Reina Sofía nisu puno manje poznati.
Madrid ima gotovo 4 milijuna stanovnika, ali to je metropola za pješake, šetače… i nema boljeg načina za upoznati grad i disati ga punim plućima od pješačenja njegovim ulicama. U Madridu se teško izgubiti, jako se lako orijentirati i onaj tko se prepusti toj madridskoj energiji, hoda madridskim ulicama i budno promatra sve oko sebe, biti će i te kako nagrađen. Pješačenjem kroz Madrid otkrivamo, pored egzotičnih dućana i tipičnih španjolskih tapas barova, stare i slikovite četvrti koje su pravi dokaz kako funkcionira gentrifikacija.
Možda je šetnju Madridom najbolje započeti na Puerta del Sol, od kojeg je Plaza Mayor udaljen samo 5 minuta, barokni trg koji u svom sadašnjem obliku datira iz 18. stoljeća, ali sam trg u sličnom obliku na ovom mjestu postoji već 400 godina. Idući prema zapadu preko romantične Plaza de la Villa kroz labirint uličica stižemo do Teatro Real. Ova impozantna operna kuća datira iz 1850. godine i ugošćuje opere, balete, ali i mjuzikle i simfonijske koncerte i nalazi se tik uz Palacio Real, kraljevsku palaču.
Vraćajući se čudesnom ulicom Calle Mayor s bezbrojnim starinskim trgovinama, tipičnim španjolskim barovima i internacionalnim restoranima brze hrane, ponovno prelazimo Plaza Mayor i dolazimo do trga Plaza Santa Ana. Ovo je jednako čudesan, ali puno manji trg od Plaza Mayor sa sjajnim barovima i restoranima. Idealno za pauzu, ručak, pivu ili tapas. Tu se nalazi i Cerveceria Alemanna u kojoj je stalni gost bio Ernest Hemingway.
Preko Calle del Prado dolazimo u vrlo slikovitu četvrt Barrio de las Lettras, četvrt pisaca, pjesnika i mislilaca. Na Calle de Cervantes nalazi se kuća najpoznatijeg od svih španjolskih pisaca Miguela Cervantesa, autora Don Quijotea.
Barrio de las Lettras je vrlo lijepa, raznolika četvrt, koja uopće nije prenapučena. Od tuda možete nastaviti šetnju u smjeru Gran Via, meni osobno najljepše ulice u Madridu.
Moj savjet bi svakako bio prepustiti se Madridu i jednostavno hodati, samo hodati bez nekog plana i cilja. Ovo se naravno odnosi na putnike koji putuju na način kao što smo to nekada činili, prije nego je putovanje postalo natjecanje. Mada ništa nije manje natjecanje od putovanja i ne radi se o tome u jedan dan natrpati što je moguće više aktivnosti, a još manje se radi o tome „odraditi“ neki grad ili državu. Radi se o tome živjeti i disati grad punim plućima.
Predahnite u nekom od brojnih tapas barova, možda baš u nekom koji izgleda prilično staromodno, gdje konobari još uvijek nose bijele kute, dostojanstveno i uzvišeno, to je stara Španjolska. U tim barovima sjedite i ne radite ništa i samo pustite da život u Madridu prolazi, udišući trenutak i čestitajte samom sebi na tome koliko ste sretni. Uz to si naručite neki tapas, tapas u Madridu dobiva neku sasvim novu dimenziju. Uz tapas možete naručiti i neizostavni Carajillo, čije podrijetlo seže u španjolsku kolonijalnu povijest Kube. Vojnici kolonijalnih trupa miješali su kavu s rumom kako bi dobili hrabrost (coraje na španjolskom, također corajillo i novije carajillo). Danas carajillo obično označava espresso s brandyjem ili nekim drugim alkoholnim pićem poput ruma, viskija, likera od anisa ili baileysa. Uglavnom se poslužuje u maloj vatrostalnoj čaši s nekoliko zrna kave.
Muchas Gracias Madrid: Tapas
Tapas, tapas, tapas… Otići u Španjolsku, a ne pojesti tapas bi bilo isto kao otići u Italiju, a ne pojesti pizzu. A što je ustvari tapas? Tapas nije obrok, tapas je snack koji se služi uz piće i od više različitih tapasa se i te kako možemo najesti. Tapas je puno više od obroka, tapas je stil života, društvena aktivnost gdje se ljudi okupljaju kako bi razgovarali i smijali se dok uživaju u različitim lokalnim jelima.
Kao i mnogi drugi aspekti španjolske kulture i tapas potječe iz Andaluzije, a postoji niz teorija o podrijetlu tapasa. Glagol „tapar“ znači „pokriti“, a „tapa“ je poklopac. Otuda i popularna teorija da izraz potječe od drevnog običaja stavljanja poklopca na piće kako bi se zaštitilo od muha ili pijeska, a da poklopac ne bi odnio vjetar na njega se stavljala maslina, komad šunke ili šnita kruha da se oteža. Druge teorije tvrde da snack jakog mirisa poput sira neutralizira mirisa lošeg vina. A najrasprostranjenija teorija o tome zašto Španjolci jedu tapas seže do kraljevskog dekreta Filipa III. koji datira iz 16. stoljeća. Kako bi se smanjilo pijanstvo u španjolskim gradovima, prema dekretu, pića bi se trebala posluživati samo uz neki snack i tako je nastao tapas. Od kuda god ovaj običaj potekao, postao je neizostavni dio španjolske kulture i načina života. Ja osobno obožavam druženja, razgovore i smijeh uz dobru pivu pa tako obožavam i tapas. Obišla sam dobar dio Španjolske, jela tapas u Barceloni, Valenciji, Malagi, Alicante, Costa Brava-i, Costa Blanca-i, Costa Calida-i, Costa del Sol, Andaluziji… ali vjerujte mi da tapas u Madridu dobiva neku sasvim novu dimenziju. U Madridu ćete naći tapase, koje nigdje drugdje niste vidjeli, a svaki tapas bar po kvaliteti hrane djeluje kao restoran s Michelinovom zvjezdicom. Mi u Madridu ništa drugo osim tapasa nismo jele i najviše nas je oduševio tapas bar „Tapa Tapa Montera“ tik uz Gran Via, tamo smo jele 2 puta i probale nekih 10-ak različitih tapasa i svi su bili fantastični.
Madrižani
Kao što sam već rekla, obišla sam dobar dio Španjolske i najmanje jednom godišnje sam u Španjolskoj i nikada nisam Španjolce doživjela kao neki super ljubazan narod. Ja ih doživljavam kao jako zatvoren, ne toliko neljubazan, koliko zatvoren i nesiguran narod. Kao da imaju strah od stranaca i kao da se osjećaju manje vrijednima. Zato se kreću u skupinama jer se onda osjećaju sigurnije i jače, rijetko ćete vidjeti Španjolca da je sam na ulici, u baru, restoranu, na plaži… Jedan od razloga je vjerojatno što jako loše ili nikako pričaju strane jezike, ali ja osobno mislim da je glavni razlog njihova povijest, točnije rečeno Francova diktatura iz koje su izišli tek 1975. god.. Okrutne su diktature koliko god neke od njih bile otvorene i liberalne, jednostavno su okrutne i ostavljaju užasne posljedice na ljude, puno je takvih primjera na ovoj našoj prelijepoj planeti.
Ali u Madridu sam doživjela neke druge Španjolce, ljubazne, otvorene ka strancima, s puno većim samouvjerenjem, možda malo i ufurane, ali i to je bolje nego da su zatvoreni i nesigurni. Možete bez problema ući u razgovor s njima i pitati što god vas zanima, Madrižani će neupitno uljepšati vaš boravak u Madridu.
Gdje odsjesti u Madridu?
Mislim da je najskuplji dio putovanja u Madrid upravo smještaj. S obzirom na to da smo mi bile samo 4 dana, odlučile smo se za hotel s doručkom, prvenstveno iz razloga jer nismo htjele gubiti vrijeme i htjele smo dan započeti dobrim doručkom i dobrom kavom u hotelu i na taj način si uštedjeti vrijeme pripreme doručka ili traženja nekog bara za doručak. Kako mi živimo u Švicarskoj, jednoj od najskupljih zemalja svijeta, nama je uglavnom sve izvan Švicarske prilično jeftino, ali moram priznati da su mi hoteli u Madridu skupi. Hotel s 4 zvjezdice u Madridu nije isto kao hotel s 4 zvjezdice u Švicarskoj, Njemačkoj, pa čak ni Hrvatskoj. Ali koliko je to uopće bitno? Na kraju krajeva u hotelu samo prespavamo i doručkujemo ili ne doručkujemo, nitko ne ide u Madrid sjediti u hotelu. Moj savjet je ne uzimati hotel u samom centru Madrida jer su nevjerojatno skupi, uzeti hotel izvan samog centra, ali gledati da je u blizini metro stanice, metro u Madridu je savršen, gdje god da odsjednete metroom ste za par minuta u centru.
Kako se kretati u Madridu?
Kao što sam napisala, metro u Madridu je savršen, pokriva širi dio grada kao i zračnu luku. Prije odlaska u Madrid sam negdje na internetu pročitala da je metro u Madridu kompliciran, ali ja se ne bih složila s tim, metro u Madridu je izuzetno jednostavan. Za korištenje metroa nam treba La tarjeta Multi (Multi Card), koju možemo dobiti na automatima za kupovanje karata.
Multi Card je beskontaktna, nepersonalizirana kartica za javni prijevoz koja se nadopunjava. Vrijedi 10 godina i besplatna je za korisnike koji prvi put kupuju turističku kartu. Turistička karta nam omogućava koristiti cijeli javni prijevoz besplatno, a cijene turističke karte za uži dio grada su:
1 dan 8.4 €
2 dana 14.2 €
3 dana 18.4 €
4 dana 22.6 €
5 dana 26.8 €
7 dana 35.4 €
Tu imaju sve informacije: https://www.crtm.es/billetes-y-tarifas/otras-tarjetas/turistica.aspx
Ukoliko javni prijevoz nećete tako često koristiti onda se turistička karta ne isplati, bolje se isplati kupiti kartu s deset karata ili pak pojedinačne karte i tada se za Multi Card naplatiti (nepovratna) naknada od 2,50 €. Pri kupnji svake nove karte se samo nadopuni Multi Card na automatu, koji pored španjolskog imaju engleski, njemački i francuski jezik. Cijena metro karte u užem središtu grada se kreće od 1.5 do 2 €, a kartu kupujete tako što izaberete konačnu destinaciju i onda dobijete i cijenu za tu destinaciju, a presjedanje je uračunato u cijenu. Za zračnu luku se još nadoplati 5 €.
U Madridu možete kupiti i nekoliko vrsta City Pass, a ovdje imate sve informacije i usporedbe: https://www.tripindicator.com/compare-madrid-sightseeing-city-passes.html.. Svatko za sebe mora izračunati koja opcija mu je najbolja.
Osim metroa po Madridu se možete kretati i Uberom ili Cabify, sto je španjolska verzija Ubera. Cabify sam već bila koristila u nekim španjolskim gradovima, ali u Madridu je bio nepouzdan, pa ga ne bih preporučila, za razliku od Ubera koji je skuplji za nekih 1-2 €. Autobuse i taxi-je nismo isprobale.
Zašto je Madrid najbolji španjolski grad?
Niti jedan drugi španjolski grad ne predstavlja španjolski način života na tako kompaktan način kao Madrid. Madrid spaja posao, trgovinu, kulturu i umjetnost s tipičnim osobitostima španjolskog načina života. Doručak se uzima u baru. Iza podne se ruča odmah tu iza kuta. Prije polaska doma s posla još se nakratko sretne s poznanicima i prijateljima u tapas baru. Navečer se izlazi jako kasno, Madrižani ne večeraju prije 22 sata, a vikendom se ostaje do ranih jutarnjih sati.
Madrid je za razliku od ostalih europskih metropola ulogu metropole preuzeo jako kasno, to je grad kojeg oblikuju ljudi različitih kultura i pogleda. Svatko se u Madridu može pronaći i nitko nikoga ne pita za podrijetlo, jer nikoga i ne zanima odakle je netko. Jako brzo se uđe u ritam Madrida, ulice su uvijek pune ljudi, koji žive jako aktivan život. Osim toga Madrid predstavlja poveznicu između Europe i Iberoamerike, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, zahvaljujući svojoj povijesti i privilegiranom zemljopisnom položaju. A uz to je Madrid grad s najvećom ponudom kulturnih i zabavnih aktivnosti, mjuzikla, kina, kazališta, flamenco izvedbi, opera i jazz koncerata u Europi.
Ja moram priznati da nisam očekivala da će me Madrid ovoliko oduševiti, veliki sam obožavatelj Barcelone, ali Madrid mi se više svidio, svidio mi se više i od Lisabona i mnogih drugih fantastičnih gradova.
Dođite i uvjerite se sami, samo mu se prepustite!
Ah ja, skoro sam zaboravila, ni slučajno ne smijete propustiti Mercado de San Miguel!!!
Ivona Dronjić
________________