Vječni grad

Poslovica kaže da Rim nije izgrađen u jednom danu i da je to doista tako vidi se na svakom koraku. Ovaj grad je pravi muzej na otvorenom u kojem se mogu vidjeti materijalni dokazi njegove više od dvije i pol tisuće godina duge povijesti, a svako je vrijeme ostavilo svoje tragove i upravo zbog tog kulturno-povijesnog bogatstva i duge tradicije Rim je danas jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na svijetu.

Ne nazivaju Rim bez razloga Vječnim gradom – “La Citta Eterna” i prijestolnicom svijeta – “Caput mundi” – jer ma koliko ondje boravili, u svakom kutku otkrit ćete novi detalj, novu sliku ili doživljaj uz koji stoji priča ili legenda. Talijanska metropola ujedno je i središte regije Lazio. Nastala je kao ranoetruščansko naselje te ubrzo prerasla u prijestolnicu velikog carstva i srediste kršćanskog svijeta. Kroz sva povijesna razdoblja, uspone i padove, u Rim su oduvijek hrlili umjetnici i arhitekti nudeći svoje usluge vladarima, od careva do papa. 

Prema legendi, Rim je osnovao Romul 21. travnja 753. godine p.n.e.  On je bio jedan od dvojice braće, sinova kralja Eneja, koje je njihov stric Amulije bacio u košari u Tiber, a pronašla ih vučica i othranila svojim mlijekom. Rim je osnovan na sedam brežuljaka (Kapitol, Kvirinal, Viminal, Eskvilin, Celij, Aventin i Palatin), točnije na brežuljku Palatinu. Međutim, arheološki ostaci dokazuju da je još 1000. god. p.n.e. na ovom prostoru postojalo naselje. Zbog intenzivne izgradnje tijekom narednih stoljeća sedam se brežuljaka danas gotovo ne ističu u odnosu na okolni teren, ali se istovremeno grad proširio na još dva brežuljka – Pincio i Gianicolo.

Rim je dugo vremena bio vodeći europski grad i danas je jedinstvena riznica spomenika iz svih razdoblja – od etruščanskog perioda do modernih vremena. Ostataka iz najstarije rimske povijesti, etruščansko razdoblja, ima relativno malo, ali nasljeđe narednog perioda u povijesti ovoga grada je itekako prisutno.

O važnosti Rima najbolje govori činjenica da je na prijelazu iz stare u novu eru Rim imao između 850 000 i milijun stanovnika, a prvi sljedeći grad koji je dostigao milijun stanovnika bio je London i to tek početkom 19. stoljeća.

Iako neke procjene govore da Rim danas ima oko 3,5 milijuna stanovnika, prema posljednjem popisu stanovništva imao je 2,873 (31.12. 2016.) milijuna. Osim što je glavni grad, Rim je i najveći talijanski grad (4,5% stanovništva Italije), vise nego dvostruko veći od drugoga najvećeg grada, Milana (1,26 mil. stanovnika). O snažnoj centralizaciji i koncentraciji stanovništva na regionalnoj razini govori i činjenica da gotovo 50% stanovništva čitave regije Lazio živi u Rimu. Gledano u europskim okvirima, Rim je šesti grad po veličini u Europi (iza Moskve, Londona, Sankt Peterburga, Berlina i Madrida). U Rimu, kao i u ostalim velikim svjetskim gradovima, ima dosta doseljenika i to se primjećuje gotovo na svakom koraku. Na ulicama se uočavaju doseljenici iz Afrike, koji se uglavnom bave prodajom torbica i odjeće na ulicama, dok su doseljenici iz Istočne Azije u nekim dijelovima grada “okupirali” pojedine četvrti i otvorili brojne trgovine, posebno južno od Terminija, glavnog željezničkog kolodvora. Ali doseljenici nisu nikakva novost u Rimu. Naime, u Rimu je oduvijek bilo relativno malo domaćeg stanovništva i dosta doseljenika, stoga se prema tradiciji pravim Rimljanima “Romano de Roma” smatraju oni čija obitelj živi u Rimu sedam i više generacija.

Nakon terorističkih napada u Londonu u srpnju 2005., Rim je zbog prijetnji sličnim napadima doslovno okupiran policijom i karabinjerima. Iz straha da se tako nešto ne dogodi, policijske snage raspoređene su u svim dijelovima grada gdje se okuplja velik broj ljudi, prvenstveno u blizini glavnih i najposjećenijih turističkih atrakcija te u podzemnoj željeznici. To mi je stvarno prvo upalo u oči. Iako se najčesće za New York kaže da je grad koji nikad ne spava, isto to zasigurno se može reći i za Rim. Doista, u bilo koje doba dana i noći u centru grada ima poprilično ljudi, buka na ulicama ne prestaje, a brojni kafići rade i cijelu noć. 

Rim se ne može obići za 6 dana, to je nemoguće, ali uz dobro izrađen plan i strategiju za 6 dana se mogu obići „glavne“ znamenitosti, nikada mi za jedan grad nije bilo teže napraviti plan kao za Rim. Cijeli grad je jedan veliki muzej na otvorenom i kuda god se uputite oko vas će biti znamenitosti. Grad ima fenomenalnu energiju od prve sekunde sam se odlično osjećala ovdje, a ljudi su strašno ljubazni, srdačni i susretljivi za razliku od ostatka Italije. Rim je grad koji se svakako treba/mora vidjeti. Javni prijevoz je dosta kompliciran, osim Metroa – podzemne željeznice koja je jako jednostavna, ima 2 linije A-crvenu i B-plavu, linija C je u izradi, ali se Metro-om ne može stići do svih dijelova Rima, pa se moraju koristiti i ostala prijevozna sredstva. Mi smo koristile bus i nekako smo se snašle zahvaljujući App-u „Moovit“ i prolaznicima, ali priznajem da mi je ovo najkompliciraniji javni prijevoz do sada, ali je cijena genijalna 1.5 Euro za 100 min. vožnje u svim prijevoznim sredstvima.

Highlight

Kako u gradu poput Rima izabrati highlight? To je gotovo pa nemoguće.

Ono sto je mene nekako najviše dojmilo je Villa Medici i ne smije se propustiti. Nije dozvoljen samostalan obilazak samo s vodičem i to na engleskom, francuskom ili talijanskom jeziku, a dva puta tjedno na španjolskom i ruskom.

Izuzetno jak dojam je na mene ostavio i Colloseum, koji se isto treba obići s vodičem, a isto vrijedi i za Vatikan, odlazak u Vatikan bez vodiča je kao da niste ni bili. Mi smo imale prekrasan dan u Vatikanu, uzele smo vodiča na njemačkom jeziku, on je Talijan koji odlično priča njemački, tip je genijalan, preduhovit, totalno realan, preinteligentan i barata činjenicama i logikom. Ne pamtim kad sam ovako guštala, ne samo da nam je ispričao cijelu povijest o Vatikanu i Italiji, o dolasku Michelangela i Medicima, nego nas je naučio čitati slike u Sikstinskoj kapeli, značenje svih tih djela…. Stvarno je fascinantno to sve, primjerice saznanje da sikstinska kapela spaja sve religije svijeta i da je Michelangelo kroz svoju umjetnost rekao što misli o svemu. I na kraju još jedna potvrda da se povijest ponavlja.

Nabrajanje ostalih znamenitosti u Rimu bi stvarno predugo potrajalo.

Gastronomija

Vrlo rijetko ili skoro nikako ne pišem o gastronomiji na svojim putovanjima jer je meni osobno to najmanje bitna stvar. Jedino mi je bitno jesti regionalne specijalitete zemlje u kojoj se nalazim, a restorane biram uglavnom par sati unaprijed jer se moraju uklopiti u plan obilaska i najradije ih biram kroz preporuke domaćeg stanovništva ili na TripAdvisoru.

Ali kad je Rim u pitanju napravit ću izuzetak jer nikada u životu nisam bolje jela. Iako sam ja veliki obožavatelj azijske kuhinje (svih azijskih zemalja), teška srca moram priznati da je talijanska kuhinja najbolja na svijetu, ali to i nije neka novost. Kad ste u Italiji morate jako dobro paziti pri izboru restorana, jer Italija osim titule najbolje kuhinje na svijetu, nosi i titulu najvećeg broja loših restorana na svijetu. 

Ja sam za božićnu večeru izabrala restoran Ad Hoc i nikada nisam bolje jela. Imale smo 4 slijeda, sve skupa 9 različitih jela, fantastična vina i pive… oni stvarno nisu normalni. 

A kad ste već u Rimu svratite i u la casa del caffè tazza d’oro, kavanu koja od 1947. godine pravi kavu po svom receptu, i poznata je po najboljem espressu u Rimu. 

S obzirom na svoju dugu i burnu povijest, jasno je zašto se Rim naziva “Grad”, “Glava svijeta”, “Vječni grad” te zašto se kaže da Rim nije izgrađen u jednom danu i da svi putevi vode u njega.

Nemoguće ga je opisati, morate se osobno uvjeriti u to sve.